Petir o žetvi i cijenama pšenice - Marijana Petir

Predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir razgovarala je sa novinarkom HRT-a, Sandrom Špoljar o ovogodišnjoj žetvi pšenice. Razgovor donosimo u cijelosti.

Ratari su uglavnom zadovoljni ovogodišnjom kvalitetom i urodom pšenice, imaju li opravdanu bojazan da će ta hrvatska kvalitetna pšenica biti izvezena, a u našu zemlju uvezena strana, lošije kakvoće? 

Iako su prinosi rekordni, stručnjaci upozoravaju da je i dalje kvaliteta pšenice veliki izazov, jer većina pšenice spada u 3. i 4. klasu, dok je udio kvalitetnijih pšenica (1. i 2. klase) znatno manji, što diktira ne samo cijenu pšenice, već i konkurentnost ratara. Zbog toga je važno ulagati u kvalitetne sorte i promijene sortimenta, što će povećati vrijednost i konkurentnost njihove proizvodnje, jer će za pšenicu više kvalitete ostvariti i veću cijenu. Dodatni doprinos tome dati će i Program izgradnje novih silosa i skladišnih kapaciteta, za što je osigurano 33 milijuna eura koji su namijenjeni malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima, a koji će osigurati proizvođačima da svoj urod skladište do povoljnijih tržišnih uvjeta. Uz navedeno, resorno Ministarstvo je najavilo nove investicije u preradbene kapacitete, uključujući mlinske pogone za durom pšenicu kako bi se povećala dodana vrijednost domaćih sirovina i smanjio uvoz prerađenih proizvoda.

Neki otkupljivači, primjerice ‘Čakovečki mlinovi’ tonu pšenice premijum klase plaćali su 200 eura, a tonu 1. klase 190 eura. Imate li povratnih informacija s terena koliko je iznosila prosječna otkupna cijena pšenice u zemlji i koliko su ratari njome (ne)zadovoljni?

Prema meni dostupnim informacijama, pšenica se u Hrvatskoj u prosjeku otkupljuje po cijeni od 170-180 eura po toni za 4.klasu i uglavnom se izvozi u Italiju. Prinosi se u nekim slavonskim županijama kreću od  9,5 – 10 tona po hektaru, što je odlično, no kada se uzmu u obzir troškovi inputa (sjeme, gnojivo, zaštita, rad, mehanizacija i sl.), može se čuti da ratari nisu zadovoljni zaradom te da upozoravaju kako su cijene iste kvalitete pšenice na europskim burzama dosegnule 200 eura po toni. Cijena pšenice nije jedini razlog zašto se ratari okreću izvozu, već je prisutan problem i nedostatka skladišnih kapaciteta kao i utjecaj nelojalne konkurencije, jer je pšenica iz Ukrajine, koja je samo tranzitno trebala proći kroz zemlje EU, ostala i u Hrvatskoj i u drugim državama članicama te izaziva poremećaj na tržištu od kada traje ruska agresija na Ukrajinu. Prema dostupnim podacima, površine zasijane pšenicom u Hrvatskoj povećale su se za 4 % u odnosu na prethodnu godinu i iznose 146.000 hektara. U 11 godina izgubili smo 40 posto proizvodnje brašna, a nemamo nikakav izvoz, što znači da kruh pečemo od uvoznog brašna, a samo lani uvezli smo 115,8 tisuća tona kruha, peciva i drugih pekarskih proizvoda za 345 milijuna eura. To je znak na uzbunu i poziv na radikalni zaokret u našoj poljoprivrednoj proizvodnji kako bi prestali izvoziti sirovinu, a uvoziti gotove proizvode te kako bi se napokon okrenuli proizvodnji proizvoda sa dodanom vrijednošću.

Nedavno ste bili u Austriji pa Vas molim da nam prokomentirate kako su oni uredili tržište pšenice. 

Nedavno je izaslanstvo Odbora za poljoprivredu posjetilo austijsku Burzu za poljoprivredne proizvode koja postoji već 150 godina, a čija je glavna zadaća tjedno praćenje cijena poljoprivrednih proizvoda, posebno žitarica. Burza svoja tjedna izvješća o cijenama predstavlja svake srijede, a uz navedeno Burza je arbitar među dionicima u poslovanju s žitaricama i brine o trgovinskim običajima. Među sudionicima Burze, zastupljeni su svi dionici poslovanja sa žitaricama, od predstavnika poljoprivrednih udruženja i komora do trgovaca, ali i predstavnika mlinova i prerađivačke industrije, koji osim praćenja cijena, imaju utjecaj na utvrđivanje parametara kvalitete pšenice (proteini, hektolitri, vlaga, primjesi). Kroz rad burze, pozitivnim marketingom o kvaliteti austrijskih proizvoda potiče se proizvodnja i otkup domaćih žitarica i poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, čime se utječe na ograničavanje izvoza domaće sirovine i potiče njezina prerada. Bilo bi poželjno da se sličan model uspostavi u Hrvatskoj jer bi se na taj način, vjerujem, mnoge stvari dovele u red.