Zastupnica Petir dala veliki interview za Večernji list - Marijana Petir

Zastupnica Marijana Petir dala je veliki interview za Večernji list novinaru Hassanu Haidaru Diabu koji donosimo u cijelosti.

  1. Novi predsjednik HSS-a Darko Vuletić poručuje da su vrata stranke otvorena svim bivšim članovima koji dijele vrijednosti HSS-a. Biste li vi bili spremni razgovarati s novim vodstvom o mogućem povratku u HSS?

Ja iz HSS-a nisam otišla. Isključena sam iz stranke jer se nisam slagala s načinom na koji ju je tadašnje vodstvo vodilo. To je važna razlika. Od tada sam nezavisna zastupnica, a budući da ja nisam napustila HSS, prirodno je da inicijativa za eventualni razgovor dođe od novog vodstva stranke.

  1. Vuletić je rekao da ste ostavili značajan trag u HSS-u i otvorio mogućnost razgovora o vašem povratku. Jeste li spremni na taj razgovor i pod kojim biste se uvjetima vratili u HSS?

U mojoj su se obiteljskoj kući obnavljali ogranci HSS-a i odrasla sam na vrijednostima na kojima je HSS utemeljen. Te vrijednosti nisu nestale mojim isključenjem iz stranke i one su i danas dio mog političkog djelovanja. Vodstvo HSS-a sa mnom o povratku nije razgovaralo, a takva se pitanja, ako za njih postoji interes, ne rješavaju putem medija.

  1. Vi ste nezavisna zastupnica, ali ste u Sabor izabrani na listi HDZ-a. Koliko ste zaista politički nezavisni? Postoji li odluka Vlade ili parlamentarne većine protiv koje biste danas bez problema glasali?

Nezavisnost za mene znači da imam vlastiti stav i da ga mogu braniti. S koalicijskim partnerima nastojim uskladiti stajališta i riješiti otvorena pitanja prije glasovanja; da smo o svemu istomišljenici, svi bismo bili u istoj stranci. Ako se s nečim ne mogu složiti i za to imam čvrste argumente, to pokazujem i glasovanjem, kao u slučaju mog protivljenja izgradnji odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

  1. Vi ste tijekom političke karijere prošli HSS, Europski parlament i nacionalnu politiku, a danas nastupate kao nezavisna zastupnica. Postoji li danas u Hrvatskoj politička opcija kojoj biste mogli potpuno pripadati ili ste svjesno odlučili da više ne želite stranačku iskaznicu?

Nisam od onih koji mijenjaju stranke ovisno o okolnostima. Cijeli sam politički život bila članica HSS-a, a nakon što sam izbačena ostala sam nezavisna zastupnica. To je teži put jer nemam stranačku infrastrukturu ni izvore financiranja za politički rad i velik dio posla moram odraditi sama. S druge strane, imam veću slobodu i fleksibilnost. O stranačkoj iskaznici ne razmišljam kao o cilju samom po sebi.

  1. HDZ je već dugo dominantna politička snaga u Hrvatskoj. Je li takva dugotrajna dominacija dobra za političku stabilnost ili s vremenom postaje problem za demokraciju i kvalitetu institucija?

HDZ je na izborima više puta uzastopno dobio povjerenje birača. To se nekome može sviđati ili ne, ali rezultat demokratskih izbora sam po sebi nije problem za demokraciju. Kvaliteta demokracije ovisi o tome rade li institucije, postoji li politička konkurencija i jesu li pravila jednaka za sve.

  1. Korupcija ostaje jedna od tema koje najviše opterećuju hrvatsku politiku. Nakon svih afera i smjena ministara posljednjih godina, vjerujete li da je hrvatski sustav sposoban sam sebe očistiti ili se korupcijom uglavnom bavimo tek kada slučaj završi kod istražitelja?

Korupcija je ozbiljan problem, ali nije svojstvena samo politici i javnom sektoru – postoji svugdje gdje netko zloupotrebljava položaj, ovlasti ili povjerenje radi osobne koristi. Zato kažem da korupcija ima ime i prezime. Odgovornost je osobna, ali ako sustav ostavlja prostor za zloupotrebe, onda taj sustav treba mijenjati. Zato treba jačati transparentnost, nadzor i odgovornost te osigurati da institucije djeluju brzo i jednako prema svima.

  1. Hrvatska ostaje bez stanovništva, sela se prazne, a istodobno uvozimo desetke tisuća stranih radnika. Jesmo li zakasnili s ozbiljnom demografskom politikom i može li se taj proces uopće više preokrenuti?

Ne treba bacati koplje u trnje, ali moramo pogledati istini u oči: Hrvatska se suočava s velikom demografskom krizom u kojoj je 200 sela ostalo bez ijednog stanovnika, dok je 700 sela pred izumiranjem. Zadržavanje mladih na selu mora biti prioritet jer to nije samo demografsko nego i pitanje nacionalne sigurnosti. Vlada je prihvatila moj amandman na proračun kojim su osigurana sredstva za stambeno zbrinjavanje mladih obitelji na selu i ta se mjera pokazala vrlo uspješnom. Konkretnih mjera poput ove treba biti više.

  1. Kako gledate na veliki priljev stranih radnika? Hrvatskoj oni očito trebaju, ali jesmo li dovoljno razmišljali o integraciji, sigurnosti, stanovanju, školstvu i o tome kakvu Hrvatsku želimo imati za deset ili dvadeset godina?

Evidentno je da Hrvatska nema dovoljno domaćih radnika i da je dolazak strane radne snage danas prije svega nužnost, a ne pitanje političkog izbora. Upravo zato pri useljavanju treba voditi računa i o tome koliko se ljudi koji dolaze mogu uspješno integrirati u naše društvo. Dobro je snažnije se usmjeravati prema onima koji dijele slične vrijednosti i kojima će prilagodba na naš način života biti lakša. U tom smislu treba snažnije poticati dolazak Hrvata i njihovih potomaka iz Južne Amerike, ali i ozbiljnije razmotriti model koridora solidarnosti, na koji je pozivao papa Franjo, za organiziran i siguran prihvat progonjenih kršćanskih obitelji iz trećih zemalja uz podršku lokalnih i župnih zajednica.

  1. Europa ulaže sve više novca u obranu, rat u Ukrajini promijenio je sigurnosnu arhitekturu kontinenta, a svijet postaje sve nestabilniji. Treba li Hrvatska nastaviti snažno povećavati izdvajanja za obranu čak i ako to znači manje prostora za neke socijalne i razvojne politike?

Obrana je godinama bila zapostavljena, a geopolitičke okolnosti jasan su znak da moramo ulagati u obrambenu spremnost. Ali sigurnost države nije samo vojska. One koji nas brane netko mora hraniti, zato prehrambena sigurnost nije ništa manje važna. Upravo zato predložila sam da se dio izdvajanja od 1,5 % BDP-a za NATO i civilno-vojne namjene usmjeri i u stratešku poljoprivrednu infrastrukturu jer to nisu samo ulaganja u poljoprivredu, nego i u otpornost i sigurnost države.

  1. Europska unija govori o strateškoj autonomiji, ali u ključnim sigurnosnim pitanjima i dalje snažno ovisi o SAD. Može li Europa stvarno postati samostalna geopolitička sila ili ćemo još dugo sigurnosno ovisiti o Washingtonu?

Europa može i mora jačati svoju stratešku autonomiju, ali za to nije dovoljna politička odluka. Umjesto ovisnosti o trećim zemljama, potrebni su vlastiti industrijski i obrambeni kapaciteti, energija, tehnologija, hrana te siguran pristup kritičnim sirovinama. Strateška autonomija zato ne znači odricanje od savezništva sa SAD-om, nego sposobnost Europe da sama zaštiti svoje ključne interese i da ne ovisi o jednom dobavljaču ili partneru.

  1. Godinama ste bili zastupnica u Europskom parlamentu. Je li Bruxelles danas otišao predaleko u reguliranju života država članica? Postoje li područja u kojima biste dio ovlasti vratili nacionalnim državama?

Ključno pitanje nije koje ovlasti treba vraćati državama članicama, nego poštuje li Europska unija granice ovlasti koje su joj države članice povjerile. Potrebna je stvarna supsidijarnost – da Europa bude snažna ondje gdje zajednički možemo biti učinkoviti, ali da ne uređuje pitanja koja države članice mogu i trebaju uređivati same. To osobito vrijedi za vrijednosna pitanja te politike vezane uz obitelj, obrazovanje i zdravstvo, koja su u nadležnosti država članica.

  1. Poljoprivrednici diljem Europe posljednjih godina prosvjeduju zbog troškova, birokracije, uvoza i zelenih politika. Vi upozoravate da Europski zeleni plan ne smije dovesti do pada proizvodnje. Je li Bruxelles pogriješio kada je pokušao provesti zelenu tranziciju prebrzo i bez dovoljno razumijevanja ljudi koji proizvode hranu?

Pogreška je kada se odluke donose iz ureda, bez dovoljno razumijevanja stanja na terenu. Hrvatski poljoprivrednici već sada koriste upola manje pesticida, antibiotika i mineralnih gnojiva od prosjeka EU-a, pa nove zelene obveze moraju uvažavati ono što je svaka država članica već postigla u zaštiti okoliša. Zelena tranzicija ne smije dovesti do pada proizvodnje, rasta troškova i gubitka konkurentnosti. Istodobno, ne možemo europskim poljoprivrednicima nametati sve strože uvjete, a uvoziti proizvode iz trećih zemalja koji nisu proizvedeni prema usporedivim standardima.

  1. Hrvatska ima zemlju, vodu, šume i poljoprivrednu tradiciju, a ipak velik dio hrane uvozimo. Kako smo došli do situacije da država s takvim resursima nije samodostatna u proizvodnji hrane?

Prirodni resursi sami po sebi nisu dovoljni. Predugo smo izvozili sirovinu, a uvozili gotove proizvode s većom dodanom vrijednošću. Treba nam zaokret prema finalizaciji proizvodnje, jačem povezivanju proizvođača s preradom i tržištem te proizvodnji u sektorima u kojima smo deficitarni. Ali prije svega moramo više cijeniti i zaštititi poljoprivrednike koji za nas proizvode hranu, među ostalim i od nepoštenih trgovačkih praksi, te ljude koji žive na selu i čuvaju hrvatski prostor. Bez njih nema ni prehrambene ni nacionalne sigurnosti.

  1. Kada bi sutra došlo do velike europske ili globalne krize i ozbiljnog poremećaja uvoza, može li Hrvatska prehraniti vlastito stanovništvo? Što je danas najslabija točka naše prehrambene sigurnosti?

U ozbiljnoj krizi Hrvatska bi u pojedinim sektorima bila ranjiva jer ne proizvodimo dovoljno mlijeka, mesa, voća i povrća pa manjak nadomještamo uvozom. Zato samodostatnost u tim sektorima mora postati strateški cilj, uz izgradnju skladišnih, preradbenih i logističkih kapaciteta. Kao dodatni sigurnosni mehanizam predložila sam diverzifikaciju robnih zaliha uključivanjem malih i srednjih proizvođača i prehrambene industrije te njihovim raspoređivanjem na više lokacija, kako bismo bili otporniji na poremećaje u opskrbi.

  1. Vi upravo hranu, vodu i šume sve češće povezujete s nacionalnom sigurnošću. Jesmo li predugo nacionalnu sigurnost poistovjećivali samo s vojskom i granicama, a zanemarivali pitanje tko kontrolira zemlju, vodu i proizvodnju hrane?

Nacionalna sigurnost širi je pojam od vojske i granica. Ona podrazumijeva sposobnost države da zaštiti svoj suverenitet i stanovništvo te osigura funkcioniranje ključnih sustava i u kriznim okolnostima. Zato su hrana, voda, zemljište i šume strateški resursi, a prehrambena sigurnost važan element nacionalne moći i otpornosti države. To uključuje i očuvanje domaćih proizvodnih kapaciteta te života u ruralnim područjima.

  1. U tijeku je velika europska rasprava o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici nakon 2027. Što Hrvatska konkretno mora izboriti u Bruxellesu i što bi za vas bila crvena linija preko koje Hrvatska ne bi smjela prijeći?

Prijedlog Komisije smanjuje proračun za poljoprivredu za petinu i ukida ZPP kao samostalnu politiku. U jedinstvenom fondu poljoprivreda bi se za novac natjecala s drugim prioritetima, a države članice same bi određivale koliko će izdvojiti. Time bi visina potpora sve više ovisila o financijskoj snazi pojedine države, a europski poljoprivrednici više ne bi imali jednake uvjete. Moja je crvena linija da ZPP ne smije prestati biti zajednička politika. Hrvatska mora izboriti stabilno i dostatno financiranje te zaštititi svoje poljoprivrednike od nepovoljnijeg položaja.

  1. Kada pogledate današnji Hrvatski sabor, imate li osjećaj da se još vodi ozbiljna politička rasprava ili su društvene mreže, politički performansi i međusobne uvrede počeli pobjeđivati argumente?

Ozbiljne i argumentirane rasprave postoje, ali često ne dobivaju prostor ako nema sukoba, uvreda ili atraktivnog isječka za medije. Problem je što takva medijska i politička logika nagrađuje performans, a ne sadržaj. Društvene mreže dodatno potiču vrijeđanje iza anonimnih profila i stvaranje poželjne slike umjesto stvarnog rada. Politika bi trebala vraćati vrijednost argumentima, pristojnosti i radu za opće dobro.

  1. Imate li još većih političkih ambicija? Vidite li Marijanu Petir za nekoliko godina ponovno u Europskom parlamentu, u izvršnoj vlasti, možda kao ministricu,ili na nekoj još višoj političkoj funkciji?

Politikom se nikada nisam bavila zato da bih zauzela određenu poziciju, nego zato što želim aktivno doprinositi poboljšanju uvjeta života naših građana. Nikada mi se nije sviđalo stajati sa strane i samo kritizirati; radije nudim rješenja i preuzimam odgovornost. Mislim da još uvijek imam što za reći i napraviti.

  1. Kako komentirate situaciju s opasnim otpadom u Lici?

Pozivam na hitnu sanaciju otpada u Lici, u potpunosti u skladu sa zakonom, te na utvrđivanje i sankcioniranje svih odgovornih za ovaj ekocid. Potrebno je utvrditi ne samo tko je sudjelovao u nezakonitom odlaganju otpada, nego i tko je za takvo postupanje znao, a nije ga prijavio niti poduzeo potrebne mjere.

Posebno zabrinjava činjenica da se otpad godinama skladištio protivno propisima, a da takva praksa nije pravodobno zaustavljena. Lika i njezini stanovnici zaslužuju jasne odgovore, punu odgovornost svih uključenih i učinkovitu zaštitu okoliša i zdravlja ljudi.