Petir: Hrvatska mora jačati vlastitu proizvodnju hrane i zaštititi svoje poljoprivrednike - Marijana Petir

Saborska zastupnica Marijana Petir u intervjuu za Večernji list govorila je o prijedlozima nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i Višegodišnjeg financijskog okvira EU, stanju u hrvatskoj poljoprivredi te učinkovitosti dosadašnjih potpora. Osvrnula se i na pitanje prehrambene samodostatnosti, generacijske obnove, jačanja preradbenih kapaciteta i nepoštenih trgovačkih praksi, kao i na moguće posljedice sporazuma EU–Mercosur za hrvatske poljoprivrednike i potrošače. Intervju zastupnice Petir donosimo u cijelosti.

Prijedloge novog ZPP-a i VFO-a promatram s velikim oprezom te sam na više sastanaka, uključujući i one na kojima je sudjelovao povjerenik Hansen, iznijela konkretne primjedbe i prijedloge. Iako Europska komisija najavljuje veću fleksibilnost i pojednostavljenje procedura, zabrinjavaju najave smanjenja sredstava za poljoprivredu i mogućnost slabljenja postojeće arhitekture ZPP-a. Ako bi se ZPP „utopio“ u jedinstveni fond, poljoprivreda bi se teško izborila za stabilno i predvidivo financiranje, što bi dugoročno negativno utjecalo ne samo na planiranje proizvodnje i investicija, nego i na dostatnu proizvodnju kvalitetne hrane za sve naše građane. Zato se zalažem za očuvanje postojećeg modela ZPP-a s dva stupa i zasebnim proračunom, koji se ne smije smanjivati, nego mora pratiti inflaciju.

Pozitivnim smatram prijedloge ograničavanja izravnih plaćanja po korisniku, čime bi se otvorio prostor za veću potporu malim i srednjim OPG-ovima, koji su se tijekom krize pandemije COVID-19 pokazali najotpornijima. Osim u proizvodnji hrane i očuvanju ruralnog prostora, ta gospodarstva mogu imati važnu ulogu i u diverzifikaciji pričuva i robnih rezervi. Najavljeno povećanje proizvodno vezanih potpora, jačanje kriznih mehanizama te obveza izrade Strategija generacijske obnove smatram dobrim prijedlozima. Taj smjer podupirem i na nacionalnoj razini: mojim amandmanom u Državnom proračunu osigurana su sredstva za stambeno zbrinjavanje mladih obitelji u manjim JLS-ovima te za stipendiranje studenata za potrebe sektora, što je postalo sastavni dio Programa Vlade Republike Hrvatske.

Hrvatska poljoprivreda ima sve prirodne preduvjete za visoku razinu prehrambene samodostatnosti – plodno tlo, obilje vode, raznolike agroekološke uvjete i dugu tradiciju proizvodnje – ali ih još uvijek ne koristimo u dovoljnoj mjeri, ponajprije zato što u velikoj mjeri izvozimo sirovinu, a uvozimo gotove proizvode. Prošle godine vrijednost poljoprivredne proizvodnje iznosila je 3,089 mlrd eura, uz rast bruto dodane vrijednosti na 1,65 mlrd eura, što su vidljivi rezultati ulaganja i modernizacije u svim sektorima. Time smo ojačali otpornost sektora, no potrebno je dodatno poraditi na jačanju samodostatnosti, koja je usko povezana s finalizacijom proizvodnje i razvojem proizvoda s dodanom vrijednošću.

Ulaganja u logističko-distributivne centre za voće i povrće, ukupne vrijednosti 110 milijuna eura, snažna su potpora našim proizvođačima jer im omogućuju sigurnije i dugoročnije planiranje proizvodnje kroz osigurane skladišne kapacitete i lakšu distribuciju proizvoda. Međutim, potrebno je dodatno osnažiti cjelokupnu poljoprivrednu infrastrukturu, što uključuje daljnja ulaganja u silose, skladišta, klaonice, pokretanje mlinova i razvoj preradbenih kapaciteta.

Istodobno, dohodak i produktivnost ostaju pod pritiskom zbog strukturnih izazova, a ovisnost o uvozu – osobito voća, povrća, mesa i prerađene hrane – i dalje je visoka, što izravno utječe na prehrambenu sigurnost. Globalne krize jasno su pokazale da prehrambena sigurnost nije samo gospodarsko, nego i nacionalno sigurnosno pitanje: bez hrane nema ni otpornog društva, ni stabilne obrane, ni stvarne neovisnosti države. Zato su nužni snažniji iskoraci u finalizaciji proizvodnje, udruživanju proizvođača i generacijskoj obnovi. Odbor za poljoprivredu pritom kontinuirano upozorava na potrebu strožeg suzbijanja nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom te je predložio konkretne mjere i mehanizme kako to postići.

Dosadašnje potpore zasigurno su pridonijele modernizaciji i očuvanju proizvodnje, ali nisu u dovoljnoj mjeri promijenile strukturu hrvatske poljoprivrede. Podaci o samodostatnosti to jasno potvrđuju: u 2023. godini samodostatnost u proizvodnji uljarica iznosila je 281 %, u žitaricama 151 %, dok je u mesu bila 62 %, povrću 48 % i voću 42 %. Sustav potpora definiran je na razini Europske unije kroz ZPP, no nužna je pravednija raspodjela sredstava u oba stupa, kako se ne bi događalo da mali broj velikih proizvođača povuče najveći dio sredstava namijenjenih poljoprivredi.

Potrebno je snažnije podržati male i srednje poljoprivrednike, mlade poljoprivrednike te one koji se usmjeravaju na finalizaciju proizvodnje i razvoj proizvoda s dodanom vrijednošću. Jednako je važno poticati udruživanje proizvođača i jačanje njihove tržišne pozicije. Izmjenama Odluke o zelenoj javnoj nabavi, koje smo inicirali, otvoren je prostor za veću zastupljenost domaćih proizvoda u kuhinjama javnih institucija. Ključno je dodatno intenzivirati mjere koje povećavaju produktivnost – ulaganja u tehnologiju, digitalizaciju, navodnjavanje, skladištenje i logistiku. Drugi stup ZPP-a, odnosno ulaganja u ruralni razvoj, pritom ostaje iznimno važan jer poljoprivreda nije samo proizvodnja hrane, nego i očuvanje ruralnih zajednica, radnih mjesta i prostora, te smatram da ga se ni u kojem slučaju ne smije ukidati.

Sporazum EU–Mercosur u području poljoprivrede otvara niz ozbiljnih pitanja. Primjerice, predviđa da se gotovo 45 % uvozne kvote govedine odnosi na smrznuto meso. Upravo zato želim podsjetiti na inicijativu Odbora za poljoprivredu kojom smo zatražili da se na razini Europske unije propiše maksimalni rok trajanja smrznutog mesa, jer takvo ograničenje danas ne postoji. Postojeći pravni vakuum omogućuje dugotrajno zamrzavanje proizvoda i stvara nelojalnu konkurenciju europskim proizvođačima, uz opravdana pitanja zaštite potrošača. Ako se to ne regulira, sporazum s Mercosurom mogao bi otvoriti Pandorinu kutiju i izazvati ozbiljne poremećaje na tržištu.

Hrvatska je zemlja slobodna od GMO-a, što je potvrđeno i Deklaracijom Hrvatskoga sabora o Alpe–Adria–Dunav području slobodnom od GMO-a, čiji je inicijator bio Odbor za poljoprivredu. Uz to, naši poljoprivrednici koriste znatno manje pesticida, mineralnih gnojiva i antimikrobnih sredstava od prosjeka Europske unije. Zbog svega navedenoga naš je interes da se sporazum temelji na punom reciprocitetu proizvodnih standarda i snažnim zaštitnim mjerama za europske proizvođače. U suprotnom bismo domaće proizvođače izložili nelojalnoj konkurenciji, a potrošačima ponudili proizvode upitne kakvoće, što nam sigurno ne smije biti cilj.