Sučeljavanje u Matici hrvatskoj o samodostatnosti u proizvodnji hrane - Marijana Petir

Hrvatska se nalazi pred novim izazovima u proizvodnji hrane. Koji su to izazovi i kako na njih odgovoriti bilo je raspravljeno na tribini Sučeljavanja u Matici hrvatskoj.

Uvaženi znanstvenici, stručnjaci i političari sučelili su svoja mišljenja i stavove o ovim glavnim pitanjima:

Ovisi li nacionalna sigurnost o vlastitoj proizvodnji hrane i/ili o sposobnosti sudjelovanja u međunarodnoj trgovini hranom? Mora li hrvatska proizvesti svu hranu za svoje stanovnike i turiste? Može li to Hrvatska, i ako može, što moramo učiniti i tko će to platiti? Mora li Hrvatska ostati u međunarodnoj trgovini hranom uz uvjet da bude produktivnija i konkurentnija? Ako mora, što moramo učiniti i tko će to platiti?

U sučeljavanju su sudjelovali:
zastupnica Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora
Dalibor Janda, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
prof. dr. sc. Damir Kovačić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
prof. dr. sc. Damir Novotny, Sveučilište Algebra Bernays
prof. dr. sc. Mladen Vedriš, Effectus veleučilište
dr.sc. Ivica Ikić, predsjednik Uprave Bc Instituta  za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d.

“Hrvatska posjeduje sve prirodne preduvjete za visoku razinu prehrambene samodostatnosti – plodno tlo, obilje vode, raznolike agroekološke uvjete i dugu tradiciju poljoprivredne proizvodnje. No unatoč tome, još uvijek ne proizvodimo dovoljno hrane za vlastite potrebe. Globalne krize – pandemija, rat u Ukrajini, klimatske promjene – pokazale su da je prehrambena sigurnost pitanje nacionalne sigurnosti. Zato je potreban potpuni zaokret u poljoprivrednoj politici”, rekla je zastupnica Marijana Petir.

Petir je istaknula sljedeće ključne korake koje je potrebno poduzeti:

  • 1. Finalizacija proizvodnje i prestanak izvoza sirovina.
    Hrvatska izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode. Potrebna su ulaganja u preradbene kapacitete, posebno za male i srednje proizvođače, kako bi se dodana vrijednost stvarala u Hrvatskoj.

  • 2. Jačanje stočarstva i domaće proteinske baze.
    Bez razvoja stočarstva nema zatvaranja proizvodnog ciklusa ni kružne ekonomije na gospodarstvima.

  • 3. Modernizacija i digitalizacija poljoprivrede.
    Ulaganja u pametne tehnologije, navodnjavanje, skladišta, hladnjače te jačanje savjetodavne službe i istraživanja otpornijih sorti ključni su za prilagodbu klimatskim promjenama.

  • 4. Povezivanje sektora i jačanje kratkih lanaca opskrbe.
    Turizam, javne ustanove i ugostiteljstvo moraju snažnije koristiti hrvatske proizvode.

  • 5. Učinkovitije upravljanje zemljištem i vodama.
    Brži postupci raspolaganja državnim zemljištem, komasacija i širenje sustava navodnjavanja nužni su za rast produktivnosti.

  • 6. Jačanje položaja proizvođača i borba protiv nepoštenih trgovačkih praksi.
    Potrebne su strože kontrole, veće sankcije i transparentniji lanac opskrbe.

  • 7. Generacijska obnova i jačanje udruživanja proizvođača.
    Bez mladih i bez snažnih proizvođačkih organizacija nema povećanja proizvodnje ni jačanja otpornosti sektora.

Sve ove mjere, zaključuje Petir, vode istom cilju: povećanju produktivnosti, rastu domaće proizvodnje i jačanju prehrambene sigurnosti Hrvatske.