Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi ponovo pred Saborom - Marijana Petir

Nepoštena trgovačka praksa može imati niz izravnih posljedica za male i srednje poljoprivrednike i poduzetnike, a može dovesti i do njihovog propadanja. Kako bi se suzbila nelojalna konkurencija, ekonomska ovisnost ali i ucjenjivanje kojem su poljoprivrednici izloženi, potrebna su nam jasna pravila i taj problem ne možemo rješavati na dobrovoljnoj razini. Zbog toga je Hrvatska, kako bi regulirala postupanje kod pojave nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, donijela poseban Zakon, a EU Direktivu.

„Imali smo prilike vidjeti da trgovački lanci otkupljuju kvalitetne poljoprivredne proizvode po niskim cijenama u Hrvatskoj koje prodaju pod svojom robnom markom, ali ne na hrvatskom tržištu, već na tržištu zapadne Europe. U Hrvatskoj u trgovačkim lancima moglo se pronaći i meso iz uvoza koje je prepakirano i deklarirano kao hrvatski proizvod. Isto kao što smo imali prilike vidjeti i akcijske prodaje domaćih proizvoda čije zalihe se isprazne već u prvih nekoliko sati nakon otvaranja trgovina, a da s druge strane proizvođači/dobavljači nemaju mogućnost uvida u stanje zaliha“, rekla je Marijana Petir prilikom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.

Upozorila je da zbog nepoštene trgovačke prakse značajno rastu troškovi i padaju prihodi poljoprivrednicima. Veliki trgovci zloupotrebljavaju nepotpune uvjete iz ugovora, svoje troškove i rizike prenose na dobavljače, nepošteno raskidaju ugovore i zlorabe povjerljive informacije.

Kako je pojasnila, riječ je o praksama koje uvelike utječu na osjetljiv položaj naših proizvođača, koji, pridržavajući se pravila koja im postavlja europsko i nacionalno zakonodavstvo, proizvodeći pri tome hranu visoke kvalitete i zdravstvene ispravnosti, ostaju vezanih ruku u nesmiljenoj borbi s gigantima koji koriste svoju značajnu pregovaračku snagu i nedovoljno jasno propisane ugovorne obveze i u toj borbi svaki put pobjeđuju. Obuhvat nepoštenih trgovačkih praksi je potrebno proširiti, te istovremeno kontrolirati nepoštena postupanja i ubrzati postupke njihovog utvrđivanja u praksi.

„Tijekom donošenja važećeg Zakona o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom predlagali smo nadopunu zakona na način da krajnja prodajna cijena ne može biti niža od proizvodne cijene iz razloga što se događa da se druge države rješavaju svojih tržišnih viškova kroz trgovačke lance koji na hrvatsko tržište stavljaju proizvode ispod proizvodne cijene rušeći tako cijenu hrvatskih proizvoda na koje nerijetko potom, dižu nesmiljene marže. Tada smo dobili obrazloženje kako će se isto rješavati podzakonskim aktom, no stupanje na snagu odredbi Pravilnika koji se odnose na proizvodno i tržišno osjetljive proizvode, višekratno je odgađano, a u ovom prijedlogu Zakona takva odredba je uklonjena pa pozivamo da se predvide mehanizmi koji će našim proizvođačima dati dovoljnu zaštitu, kako bismo očuvali domaću proizvodnju, posljedično i ruralna područja u kojima istu obavljaju“, rekla je Petir.

Istaknula je da smo svjesni izazova zajedničkog europskog tržišta, no da ukazujemo na važnost prepoznavanja praksi koje, u zaštiti domaćih proizvoda i proizvođača provode druge države članice i to posebno u područjima kvalitete, jačanju kratkih lanaca opskrbe hranom kao i osnaživanju institucija koje pružaju potporu proizvođačima. U tom smislu i zakonodavstva nekih država članica prepoznaju klauzulu o automatskoj reviziji cijena koja ovisi o varijacijama u cijeni poljoprivrednih inputa, a koja je predmet međusobnog dogovora stranaka ugovora.

Jasnije definirana zakonska podloga kojom bi spriječili uvjetovanost između kupnje proizvoda i nabave repromaterijala isključivo od istog kupca, jasno propisani rokovi trajanja ugovora, precizno definirani razlozi raskida ugovora, razlozi otkazivanja narudžbe, uvjeti akcijske prodaje, te preciznije definirane obveze kupca i sankcioniranje istih – pitanja su koja moramo staviti u fokus ako našim proizvođačima želimo osigurati poštenu tržišnu utakmicu.

Iskoraci prema tim ciljevima potrebni su i u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, ali i Zakonu o javnoj nabavi. Svi koji traže postupanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, odgovore čekaju jako dugo što ukazuje na potrebu dodatnog kadrovskog osnaživanja Agencije, ali i na potrebu jasnijeg  propisivanja vremenskog okvira u kojemu su sudionici u postupku obvezni odgovoriti na upit Agencije, pa je to potrebno definirati Zakonom. Također je važno da i Agencija pruži odgovore i tumačenja u razumnom roku jer nam se otkupljivači pritužuju da ne dobivaju odgovor na pitanja kada traže tumačenja pojedinih odredbi Zakona. Cilj nam ne smije biti kažnjavanje, već stvaranje fair play uvjeta na tržištu i pružanje osjećaja sigurnosti svim sudionicima u lancu opskrbe hranom, što nažalost do sada nismo postigli.

„U tom smislu bi, po uzoru na druge države članice EU, a s ciljem skraćivanja postupka utvrđivanja nepoštenih trgovačkih praksi, možda bilo dobro razmišljati i uključivanju medijatora koji bi mogao djelovati pri utvrđivanju sumnje na NTP, a s kojim bi morali surađivati i prodavatelj i kupac. Time bismo možda već u startu riješili problem, skratili rokove, a smanjili bismo i pritisak na Agenciju“, rekla je Petir.

Dodala je kako je ovaj  Zakon ključan da se uvede red na tržište, zato uz sve pozitivne mjere koje on donosi, moraju se u praksi prepoznati i utvrđivati one točke koje su najproblematičnije, pratiti učinke i otklanjati probleme kako bi se omogućilo poljoprivrednicima da mogu normalno poslovati. “Zato donošenje ovog Zakona ne vidimo kao konačni proces, već smatramo da je naša zadaća kontinuirano i iznova tražiti rješenja sa svim sudionicima u lancu opskrbe hranom kojima ćemo nepoštene trgovačke prakse svesti na minimum”, zaključila je Petir.