Zastupnica Petir na Svjetskom forumu o miru i demokraciji - Marijana Petir

Zastupnica  u Hrvatskom saboru, Marijana Petir sudjelovala je na Svjetskom forumu o miru i demokraciji koji se u organizaciji Akademije za kulturnu diplomaciju održao od 26. do 28. srpnja u Berlinu. Petir je održala predavanje „Očuvanje europskih
vrijednosti – ključ zaštite slobode vjere i uvjerenja” koje donosimo u cijelosti.

U svom izlaganju željela bih se dotaknuti vrijednosti na kojima je nastala Europa kao jedinstvena ljudska zajednica. Te su vrijednosti sastavni dio našeg identiteta i europskog načina života, njihovo poštivanje preduvjet je očuvanja mira i demokracije, uspostave međukulturalnog i međureligijskog dijaloga, te zaštite ljudskih prava.

Ono što danas prepoznajemo pod nazivom „Europa“ rezultat je tisućljetne tradicije i susreta svjetova, s jedne strane grčko-rimske, a s druge strane židovsko-kršćanske tradicije. Te dvije tradicije bile su i ostaju temelji razvoja europskog identiteta kakvoga danas poznajemo. Međutim, uz navedene korijene koji su na izravan način doprinijeli izgradnji europskog društva, ono je kroz stoljeća bilo izloženo i različitim utjecajima, promatrano s kulturnog i religijskog motrišta.

Ipak, zaključak je jasan, Europa danas znači mnogo više od geografskog područja i skupa zemalja, ona je politički subjekt i kao takva prepoznata kao međunarodni akter na svjetskoj političkoj sceni te zvijezda vodilja u borbi za ljudska prava i vladavinu prava.

Podsjetila bih na riječi Konrada Adenauera koji je rekao: „Proces integracije i stvaranja većih zajednica naroda služi održanju zapadno-kršćanskih vrijednosti koje daju smisao našem životu. Nadalje, on služi socijalnom napretku i materijalnom blagostanju, što se u demokratskom svijetu može postići ne u suprotnosti, nego u skladu sa slobodom osobe i narodâ“.  Nije bilo slučajno što je Adenauer prvo spomenuo održanje kršćanskih vrijednosti kao supstancije i izvora smisla u ujedinjenju Europe. Tek zatim slijede socijalni napredak, materijalno blagostanje i demokracija. Za Adenauera i njegove rane europske suborce – Roberta Schumana, Alcidea de Gasperija i Jeana Monneta – nije bilo upitno da Europska unija prije svega mora biti zajednica vrijednosti.

Upravo su vladavina prava te snažna orijentiranost ka dostojanstvu čovjeka i ljudskim pravima temeljne vrijednosti na kojima Europa počiva i koje su doprinijele stvaranju slike o Europi kao mjestu poželjnom za život. To je privuklo u Europu imigrante iz postkolonijalnih zemalja od 1960.- tih do danas, no rezultiralo je i novim imigracijskim valovima posljednjih godina što je dovelo do modifikacije demografskog, etničkog, kulturnog i religijskog konteksta Europe. Stoga danas razmišljamo u terminima multikulturalnosti i multireligioznosti u svrhu izgradnje zajedničkoga društva u kojem će se poštivati vjerske, kulturalne i etničke različitosti, a za što je temeljna pretpostavka spremnost na dijalog koji za cilj treba imati otvorenost drugome i uspostavljanje odnosa prema drugima, nužno uključujući poštovanje prema drugome i njegovom identitetu. Naravno, uvijek u reciprocitetu.

Vjera se odražava na čovjekovu percepciju svijeta i način življenja, a kako imigranti dolaze iz kultura koje su veoma religiozne, vrlo je važno nastojati upoznati vjeru drugoga kroz prizmu njegove kulture, a njegovu kulturu kroz prizmu njegove vjere. To je preduvjet integracije neeuropskih doseljenika u europska društva, a taj proces je uvijek obostran: on traži otvorenost, dobru volju i založenost kako domaćina, tako i pridošlice. Treba ipak naglasiti kako se multikulturalno društvo čini teško ostvarivim bez jedne većinske, domaće kulture, koja je svjesna sebe i koja se ne odriče vlastitog identiteta: u konačnici, pridošlica ima pravo na sigurnog i pouzdanog domaćina, koji ima jasan i dosljedan sustav vrijednosti.

Europski identitet sastavljen je od niza univerzalnih vrijednosti čijemu je oblikovanju pridonijelo kršćanstvo, stekavši tako ulogu koja nije samo povijesna, nego ona na kojoj se temelji bit europskoga načina života. Papa Franjo vjeruje da Europa treba postati referentna točka za čovječanstvo, a da bi to mogla, u središtu svega ne treba biti gospodarstvo već ljudsko dostojanstvo i temeljne vrijednosti.

Jedna od europskih vrijednosti jest promicanje i zaštita slobode vjere ili uvjerenja. Osobitu pozornost Europska unija posvećuje pravu pojedinca da vjeruje ili ne vjeruje, sam ili u zajednici s drugima, i da slobodno izražava svoja uvjerenja.

Sloboda vjerovanja temeljno je ljudsko pravo koje se sve češće  pokušava svesti na čisto obrednu slobodu ili se pod izlikom uvođenja i promoviranja nekih drugih prava za koje nismo sigurni mogu li se definirati kao temeljna ljudska prava, pokušava ograničiti. Moramo se zabrinuti zbog podataka koje objavljuju organizacije koje se bave praćenjem stanja vjerskih sloboda, a koji upućuju na to da se vjerske slobode krše svakodnevno.

Prema posljednjem izvješću o stanju vjerskih sloboda koje je objavio Opservatorij za praćenje netolerancije i diskriminacije protiv kršćana u Europi, evidentiraju se sve češći pokušaji kriminalizacije tradicionalnih vjerskih učenja ili ograničenja slobode savjesti te jačanje radikalnih ekstremističkih grupa u Europi, paljenje crkava i njihovo oskvranjavanje, dok u trećim zemljama bilježimo potpuno dokidanje mogućnosti ispovjedanja i prakticiranja vjere, prisilna preobraćenja, potpuno isključivanje iz javnog i društvenog života vjerskih manjina, do zakona o blasfemiji koji vode prema smrtnoj kazni.

O tome redovito izvještavaju i organizacije poput Aid to Church in Need i Opeen Doors International čija istraživanja pokazuju da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu: 365 milijuna kršćana je svake godine u opasnosti od različitih oblika progona zbog svoje vjere. To znači da jedan od sedam kršćana živi u zemlji u kojoj vjera u Isusa Krista uključuje rizik od proizvoljnog raseljavanja, uhićenja, različitih kršenja ljudskih prava, pa čak i smrti. U Nigeriji, Pakistanu, Indiji, Kini i mnogim drugim državama vjernici se suočavaju s kršenjem njihovih prava.

Kršćane ubijaju diljem Afrike, napadaju njihove crkve, a sela sravnjuju sa zemljom. U Pakistanu su kršćani nepravedno pritvoreni pod lažnim optužbama za bogohuljenje, a nekima prijeti i smrtna kazna. Maloljetne kršćanske djevojke otimaju, siluju, prisiljavaju na preobraćenje i udaju za sredovječne muškarce u zemljama kao što su Egipat, Mozambik i Pakistan. U Kini i Sjevernoj Koreji, totalitarne vlade doslovce gaze vjernike, prateći svaki njihov korak. Ne treba zaboraviti da je rat u Siriji i Iraku i izostanak adekvatnog odgovora međunarodne zajednice, doveo do toga da su kršćani gotovo iščezli iz koljevke kršćanstva. Istraživanje organizacije Aid to Church in Need otkriva da je u 61 zemlji u kojoj živi 4,9 milijardi ljudi očita diskriminacija i progon vjerskih manjina, a temeljno pravo na slobodu misli, savjesti i vjere pod pritiskom je ili ograničeno novim zakonima.

U izvješću se identificira 28 zemalja u kojima se događa težak progon vjerskih manjina, od kojih je polovica u Africi, gdje se vjerske manjine suočavaju sa zločinima, represijom, nadzorom, izbornim preprekama i napadima državnih i nedržavnih aktera.

Šokantna je spoznaja da građane progone ili čak ubijaju vlastite vlade, često bez ikakvog odgovora međunarodne zajednice.

To potvrđuje i Američki Pew Research Center u svom izvješću objavljenom ove godine, navodeći da su ograničenja vjerskih sloboda u svijetu, koja nameću državne institucije, dosegnula vrhunac.  Izvješće posebno ističe događaje u Nikaragvi, gdje su visoki državni dužnosnici napadali katoličke svećenike i biskupe koji podupiru prosvjednike za demokraciju te su im dosudili visoke kazne zatvora, od čega biskupu  Alvarezu čak 28 godina.

Njemačka savezna vlada istaknula je u svom izvješću o stanju vjerskih i svjetonazorskih sloboda u svijetu objavljenom krajem prošle godine zabrinutost zbog zločina nad Jezidima u Iraku, kršćanima u Pakistanu Ujgurima u Kini, Rohingyma u Mjanmaru, šijitima u Afganistanu, Bahaima u Iranu i dijelovima Jemena te obraćenicima i ateistima u većinski muslimanskim zemljama.

Uz Europsku kmisiju, sve više europskih država imenuje svoje posebne izaslanike za pitanja slobode vjeroispovijesti u trećim zemljama, no osim izvještavanja o stanju vjerskih sloboda i konstatacije kako se stanje pogoršava, primjerene i pravovremene mjere izostaju.

Europska Unija najveći je donator humanitarne i razvojne pomoći u svijetu, no novac sam po sebi nije dovoljan za rješavanje problema već je potrebna jasna i solidarna politika. Europa, kao “kolijevka”, a tako i zaštitnica demokracije, mora biti glavni protagonista zaštite i promicanja osnovnih ljudskih sloboda i prava, pa tako i slobode savjesti i vjerovanja, promičući univerzalne humane vrijednosti i pokazujući u tome primjer.

No, ponekad se stječe dojam da u našoj zapadnoj civilizaciji ne postoji svjest da je sloboda vjerovanja temeljno ljudsko pravo pa se ono svakodnevno  krši i u Europi.

Zato bih danas ovdje istaknula pozitivan primjer Hrvatske koja je u samom srcu Europe, čime je nužno izložena svim kretanjima i europskim zbiljama, te je logično da je utjecaj globalizacije i mulukulturalnosti, postao i dio naše svakodnevnice. Iako bi smo mogli reći kako je naše društvo gotovo homogeno u usporedbi sa zemljama članicama zapadne i sjeverne Europe, Hrvatska zaista može poslužiti kao primjer dobrih međureligijskih odnosa i dijaloga jer biti u manjini u Hrvatskoj ne znači biti manje bitan ili ne imati glas. O tome svjedoči i 108 godina duga tradicija pravnog i institucionaliziranog islama u Hrvatskoj što se ogleda činjenicom da muslimani u Hrvatskoj čine važan dio društva i u potpunosti su integrirani u hrvatsko društvo. Slična situacija je i sa drugim vjerskim zajednicama koje su dio naše vjerske i nacionalne baštine, a osobito se to odnosi na reformirane kršćane čija se prisutnost u Hrvatskoj bilježi od 16.-tog stoljeća.

Također, Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica koji je na snazi od 2003. godine pruža pravnu sigurnost i utemeljenost za registraciju i djelovanje različitih vjerskih zajednica. Sam Ustav, kao najviši pravni akt štiti i jamči slobodu savjesti i vjeroispovijedi kao i slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Ustav nadalje propisuje jednakost svih vjerskih zajednica pred zakonom i njihovu odvojenost od države. Ove odredbe, osim što predstavljaju najveću vrijednost pravnog uređenja one su i življena stvarnost u Hrvatskoj. Vjerskim zajednicama je na ovaj način omogućeno ostvarivanje dijaloga ne samo sa državnim tijelima i institucijama nego i jedna sa s drugom, one su pozvane na razmjenu iskustava, suradnju, međusobno poštivanje i rad na dobrobiti naroda kojem služe.

Upravo se to i dogodilo u Hrvatskoj. Među vjernicima i vjerskim vođama postoji jasna svijest o religioznoj vrijednosti dijaloga i tolerancije koja se kod nas provodi u djelu na vrlo jedinstven i hvale vrijedan način.

Upravo iz svega navedenog proizlazi kako međureligijski dijalog nije samo promicatelj tolerancije, mirnog suživota naroda i njihovih religijskih tradicija te međusobno upoznavanje različitih kultura,  nego je zaista i mjesto rasta u vlastitoj vjeri te prinos rastu spasenjske preobrazbe svijeta.

Ciljanim političkim i diplomatskim djelovanjem te suradnjom u okviru relevantnih međunarodnih i regionalnih organizacija i inicijativa, Hrvatska aktivno pridonosi jačanju i zaštiti temeljnih prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti i na međunarodnoj razini te je jedna od članica Međunarodnog saveza za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja.

U području razvojne i humanitarne suradnje, Hrvatska od 2021. godine na moju inicijativu kroz sveučilišni program dodijeljuje  stipendije za mlade kršćane i druge osobe koje su u potrebi, a  koje su progonjene zbog svoje vjere s područja Bliskog istoka, Azije i Afrike. Riječ je o mladim ljudima čija se ljudska prava sustavno krše zato što u svojim zemljama predstavljaju vjersku manjinu te im mi omogućavamo da studiranjem u Hrvatskoj ostvare pravo na obrazovanje, a njihova je obaveza nakon završenog studija vratiti se u svoju domovinu i graditi bolje i tolerantnije društvo. Slanjem direktne pomoći kroz razvojnu suradnju koja je važan segment naše vanjske politike, onim vjerskim grupama koje su najugroženije, poput kršćanskih zajednica u Siriji i Nigeriji, želimo omogućiti da imaju dostojanstven život i uvjete da ostanu u svojoj domovini.

Sve to upućuje da razumijemo kako je borba za ljudsko dostojanstvo postala najvažnija borba današnjice u kojoj ne smijemo biti tek puki promatrači.

Više od 75 godina nakon donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima, borba za zaštitu i osiguranje osnovnih ljudskih prava koje smo obećali bezuvjetno štititi, još uvijek iziskuje jednak trud, a predstavlja još veći izazov na koji nam je dužnost odgovoriti ne samo riječima, već i dijelima.