Državno poljoprivredno zemljište preduvjet je razvoja poljoprivrede - Marijana Petir

„Državno poljoprivredno zemljište preduvjet je razvoja poljoprivrede, generator zaposlenosti u ruralnom prostoru i glavni faktor za osiguranje sirovine za postojeću i buduću prehrambenu industriju. O načinu na koji donositelji odluka vrednuju i kako će se odnositi prema poljoprivrednom zemljištu i poljoprivredi u cjelini, ovisi sadržaj i provedba Zakona o poljoprivrednom zemljištu“, rekla je zastupnica Marijana Petir, prilikom rasprave u Hrvatskom saboru o Konačnom prijedlogu Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Dodala je da je poljoprivredno zemljište prema čl.52. našeg Ustava dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, pa nam ne može biti svejedno kako će se poljoprivrednim zemljištem gospodariti.

Petir je rekla kako dodjela poljoprivrednog zemljišta treba biti brza, transparentna i poštena, slijedeći strateške odrednice zadane u Strategiji poljoprivrede do 2030., a vodeći se činjenicom da moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima istječe slijedeće godine.

Čl. 18. kojim se mijenja članak 36. izazvao je najviše pažnje, a riječ je o bodovanju koje kako navodi Petir, treba slijediti ciljeve Strategije poljoprivrede kojom se planira do 2030. povećati vrijednost obujma poljoprivredne proizvodnje na 30 milijardi kuna godišnje, kao i produktivnost rada za 60%, te snažnije poticati poljoprivredna gospodarstva, posebice male i srednje poljoprivrednike te mlade poljoprivrednike čiji udio bi 2030. godine trebao porasti na 20%. „Mladi poljoprivrednici, mali i srednji poljoprivrednici, te domicilni poljoprivrednici moraju imati pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta i to se, uz potporu postizanju ciljeva iz Strategije poljoprivrede, mora vidjeti u sustavu bodovanja“, rekla je Petir.

Istaknula je da je potrebno podupirati domaću proizvodnju, a ne tuđu poljoprivredu, i u tom smislu se je zauzela da se nagradi one koji uzgajaju domaću stoku i trude se povećati broj ženskih rasplodnih grla i podmlatka. „Da bi se postigla jasnoća u prilagodbi bodovanja ciljevima Strategije poljoprivrede, vodeći računa da nam hrvatska sela ne smiju ostati prazna te da generacijska obnova i zadržavanje postojećih stanovnika sela nema alternativu, posebno su nam u fokusu mladi poljoprivrednici, te žene koje često pomažu svojim supruzima na obiteljskim gospodarstvima ali je njihov rad neprepoznat i nepriznat pa smatramo da ih ovim zakonom možemo motivirati da postanu nositeljice poljoprivrednih gospodarstava“, rekla je Petir.

Rat u Ukrajini, žitnici Europe, donio je snažne poremećaje u opskrbi hranom i neizbježan rast cijena, ali i ponovo otvorio pitanje samodostatnosti u proizvodnji i opskrbom hranom, kao što je stavio u fokus i proizvodnju sjemena jer je ono preduvjet za proizvodnju hrane. Petir ističe da su dosadašnje krize kojih u posljednje vrijeme nije nedostajalo, razotkrile da su najveću otpornost pokazale one države koje nisu ovisile o uvozu već su imale vlastitu proizvodnju i bile su  u stanju u kratkom roku od polja do stola dopremiti poljoprivredne proizvode.

„Hrvatska proizvodi dovoljne količine žitarica, ali nije samodostatna u proizvodnji mesa, voća i povrća stoga su to područja poljoprivredne proizvodnje koja ovaj Zakon posebno prepoznaje u sustavu bodovanja. Ova kriza je prilika da se više okrenemo domaćoj proizvodnji kako bi stvorili uvjete za veću sigurnost u opskrbi stanovništva neophodnom hranom“, rekla je Petir.

Upozorila je da u raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem treba uvesti više reda, jer bilo je onih koji nisu gospodarili poljoprivrednim zemljištem marom dobrog gospodarstva, koji nisu provodili gospodarske programe ili čak onih čiji su gospodarski programi „misteriozno iščeznuli“ sa svih mjesta gdje bi se očekivalo da budu pohranjeni pa su tako i kontrole provođenja programa i kazne zbog njihovog neprovođenja bile gotovo onemogućene.

 

„Odluka Ministarstva poljoprivrede o provedbi revizije gospodarskih programa bila je inicirana s naše strane jer smo stava da nam je potreban svojevrsni „clean start“ kako bi ovaj Zakon dao željene efekte. Pregledano je 246 ugovora  te je nadzorom utvrđeno da 36 subjekata za 53 ugovora djelomično ili u potpunosti ne provodi gospodarski program. Od toga 10 subjekata za 10 ugovora u potpunosti ne provodi gospodarski program. Ovim Zakonom jasno je definirano  da oni koji su izgubili gospodarske programe ne mogu ostvariti bodove po toj osnovi, a oni koji ih nisu ostvarili, moraju ih provesti u roku od dvije godine. Time će se, nadamo se, razriješiti gordijski čvor koji je često bio kamen spoticanja i uzrok nejednakosti među poljoprivrednicima“, rekla je Petir.

Odredbe članka 39. kojim se mijenja članak 71.  Zakona, a kojim se predlaže regulirati „pravo prvokupa“ države za sve poljoprivredno zemljište, i državno i privatno, izazvale su velike rasprave ali i zabrinutost da će takav model dovesti u nepovoljan položaj vlasnike privatnog poljoprivrednog zemljišta koje se stavlja na tržište te da će prouzročiti pretjerano administriranje.

Ovaj prijedlog je proistekao iz dobre namjere i on ima svoju jasnu svrhu, a to je zaštita poljoprivrednog zemljišta kao našeg strateškog resursa, no kako u praksi ne bi izazvao poteškoće, Petir kaže da je potrebno definirati od kojih to točno površina država treba imati pravo prvokupa jer, kako je rekla, ukoliko netko želi prodati kuću poznatom kupcu, nije logično da okućnicu prvo nudi državi.  „Smatramo stoga da je u slučaju prvokupa države, dobro primijeniti površine već definirane člankom 60. ovog Zakona, a to je da država ima pravo prvokupa iznad jednog hektra u primorskoj i iznad deset hektara u kontinentalnoj Hrvatskoj“, rekla je Petir podsjetivši da moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima traje do srpnja 2023., i da do tada moramo stvoriti mehanizme kako bi osigurali da hrvatsko poljoprivredno zemljište dođe u ruke hrvatskih poljoprivrednika.