Europska građanska Inicijativa "Pravo na vodu" rezultirala revizijom Direktive o vodi za piće | Marijana Petir

Europski Parlament odobrio je krajem  prošle godine dogovor s državama članicama o reviziji Direktive o vodi za piće usmjerenoj prema poboljšanju kvalitete vode iz vodovoda na cijelom području Europske Unije. Direktiva je rezultat  prve uspješno provedene europske građanske Inicijative „Pravo na vodu“ koju je Marijana Petir prije pet godina podržala kao hrvatska zastupnica u Europskom Parlamentu.

Važno je podsjetiti kako je prva Direktiva o kvaliteti vode za piće u državama članicama donesena 1975. godine. 1980. godine donesena je i Direktiva o standardima za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju, tj. „Direktiva o vodi za piće” čija je svrha zaštiti zdravlje ljudi od štetnih učinaka svih oblika zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Ova Direktiva naknadno je izmijenjena 1998. godine. Protekom vremena sve se više suočavamo s dodatnim onečišćujućim tvarima koje su rezultat novih izvora onečišćenja, ali i postupaka koji se provode u upravljanju vodoopskrbnim sustavima u državama članicama. I jedno i drugo, kao i ograničenje pristupa pitkoj vodi rezultiralo je pokretanjem građanske inicijative „Right2Water“ (Pravo na vodu) kojoj je glavni cilj bio poboljšanje dostupnosti kvalitetnoj i sigurnoj pitkoj vodi za građane Unije, a posebice za ranjive skupine.

Što nam donosi nova Direktiva o vodi? Europska Komisija bi do 2022. godine trebala izraditi popis tvari i spojeva, među kojima su i lijekovi, endokrini disruptori i mikroplastika, koji izazivaju zabrinutost javnosti i znanstvene zajednice i pratiti te tvari u vodi. Određivanjem strožih graničnih vrijednosti za neke onečišćavajuće tvari, uključujući olovo, poboljšat će se kvaliteta vode iz vodovoda. Komisija će izraditi i europske popise tvari koje smiju doći u kontakt s vodom za piće.  Novi pristup sigurnosti vode temeljit će se na procjeni rizika, a Europska Komisija najavila je i rad na normizaciji kako bi se osiguralo da infrastruktura u vodnom sektoru (cjevovodi i spremnici) ne onečišćuje vodu za piće.

U Republici Hrvatskoj posluje 171 isporučitelj vodnih usluga, od čega su 163 javna isporučitelja i 2 privatna koncesionara.

Prema podatcima Vijeća za vodne usluge, 86% stanovnika Republike Hrvatske prima vodu iz sustava javne vodoopskrbe, a prosječna potrošnja vode odnosno 10,67 m3 mjesečno po kućanstvu, s prosječnom mjesečnom cijenom po članu kućanstva od 60,21 kn. Gubici vode za ljudsku potrošnju u javnoj vodoopskrbi, uglavnom su vezani uz dotrajalost vodoopskrbne mreže i iznose 48,94%.

„Područje Sisačko-moslavačke županije sa svoja 22 izvorišta može zadovoljiti potrebe za vodom za piće za stanovnike županije, no vodoopskrbna mreža u nekim dijelovima županije još nije dostupna svim stanovnicima, dok je u drugim dijelovima potrebna njena sanacija kako bi se smanjili gubitci vode. Nadam se kako će provedba ove Direktive, kao i sredstava iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost kojima će se financirati infrastrukturni projekti vodnog gospodarstva, svim stanovnicima Sisačko moslavačke županije osigurati dostupnost vode za piće iz javnog vodoopskrbnog sustava i garantirati njenu kvalitetu“, rekla je zastupnica Marijana Petir nakon obilaska potresom stradalih područja, podsjetivši kako je prije nekoliko mjeseci dala podršku lokalnom stanovništvu u njihvim zahtjevima da se izgradi vodovodna mreža u selima na području Petrinje i Gline gdje se realizacija tih projekata čeka godinama.

Poboljšanje kvalitete vode iz vodovoda trebalo bi potaknuti europske građane da umjesto flaširane vode koriste  vodu iz slavine.  Kako? Upravo bi dostupnost informacija o kvaliteti vode i opskrbi vodom trebale biti „okidač“ koji će europske građane usmjeravati prema donošenju odluke o korištenju vode iz slavine. Uz navedeno, države članice trebale bi osigurati besplatnu opskrbu vodom u javnim zgradama, a restorane, kantine i druge ugostiteljske objekte poticat će se da nude vodu iz slavine besplatno ili uz nisku naknadu.

„U godini u kojoj se po prvi puta na američkoj burzi počelo trgovati vodom, u godini u kojoj je kriza izazvana bolešću COVID-19 pokazala probleme u ograničenju kretanja roba i pružanja usluga, izuzetno je važno, uz osiguranje pristupa vodi za piće i jasnijem određivanju standarda kvalitete vode za piće, raditi i na zaštititi vode kao resursa ostanka i opstanka stanovnika, posebice na ruralnim područjima“,  kazala je Marijana Petir koja predsjeda Odborom za poljoprivredu Hrvatskog sabora u čijoj nadležnosti je i vodoopskrba. Petir smatra da se rasprava o budućnosti ruralnih područja ne može odnositi samo na pitanje pristupa vodi, već i na kompletnu brigu o ruralnim područjima kojima najveću zaštitu mogu dati upravo stanovnici tih područja. „To su ljudi koji ruralni prostor održavaju živim no potrebno im je osigurati uvjete da ostanu živjeti na ruralnom prostoru. Oni moraju imati osim pristupa vodi i adekvatnu komunalnu, društvenu i socijalnu infrastrukturu, ali i radna mjesta, ukoliko želimo da ostanu živjeti na selu“, rekla je Petir.

Istraživanje Europske komisije pokazalo je kako bi smanjenje potrošnje flaširane vode pomoglo europskim kućanstvima da uštede više od 600 milijuna eura godišnje. Ova ušteda će na razini europske zajednice biti još veća kada ju promatramo iz kuta smanjenja plastičnog otpada koji potječe od flaširane vode, pa time i opterećenja  kojim ovaj otpad utječe na bioraznolkost i očuvanje prirode i okoliša, a posredno i na klimatske promjene sa širokim spektrom utjecaja. Drugim riječima, bolje upravljanje vodom smanjit će otisak CO2, pripomoći ciljevima održivog razvoja i utjecati na smanjenje nepotrebnih gubitaka vode.

Iako je Republika Hrvatska treća po potrošnji vode iz slavine u Europskoj Uniji, provedba nove Direktive o vodi za piće,  iz koje proizlazi i obveza usklađivanja nacionalnog zakonodavstva u roku od dvije godine od njenog donošenja,  prilika je za poboljšanje pristupa vodi svim našim stanovnicima ali i prilika za podizanje kvalitete vode iz vodovoda.

„Donošenjem nove Direktive o vodi za piće zakonodavci su prihvatili volju svojih građana i još jednom potvrdili  da je pravo na vodu pravo koje u budućnosti treba unaprjeđivati, ali i obveza koju  države članice trebaju ispuniti kako bi svojim građanima osigurale ne samo dostupnost već i kvalitetu vode za piće jer bez vode nema niti života“, zaključila je Petir.