Hrvatska poljoprivreda ima prilike za rast, ali joj je potrebna transformacija | Marijana Petir

„Pitanje dostatne proizvodnje hrane po pristupačnim cijenama za naše građane i zadržavanje stanovnika u ruralnom području, pitanje je nacionalne sigurnosti. Zato svaka država koja ozbiljno promišlja o svojoj budućnosti, poljoprivredu tretira kao stratešku gospodarsku granu i to pokazuje otklanjanjem administrativnih prepreka, donošenjem dobrih zakonskih rješenja, inovativnim pristupom preferiranja domaće proizvodnje i primjerenim financiranjem.“, rekla je Marijana Petir prilikom rasprave u Hrvatskom saboru o Zakonu o poljoprivredi.

Dodala je kako je poljoprivreda ogledalo države i sela, te iako će se političari, stručnjaci, analitičari i poljoprivrednici složiti da hrvatska poljoprivreda ima ogromni potencijal, svi smo svjesni da on nije u potpunosti iskorišten i da je puno posla pred nama.

Zakonom o poljoprivredi koji je krovni zakon u sektoru poljoprivrede, određuju se ciljevi i mjere poljoprivredne politike, mjere uređenja tržišta, mjere izravnih plaćanja, mjere ruralnog razvoja, mjere državne potpore te se propisuju odredbe o zahtjevima kvalitete za poljoprivredno-prehrambene proizvode i oznakama kvalitete, ekološkoj poljoprivredi, smanjenju otpada od hrane, uključujući doniranje, sustavima savjetovanja poljoprivrednika, prikupljanju podataka i obveznim evidencijama te izvješćivanju u poljoprivredi.

Sektor poljoprivrede je u Europskoj uniji detaljno reguliran pravilima koja su obvezujuća za sve države članice. Stoga je i veliki dio odredbi Zakona o poljoprivredi vezan uz odgovarajuće uredbe EU-a jer je Republika Hrvatska članica Europske Unije, a naši poljoprivrednici imaju i koriste ista prava koja koriste i poljoprivrednici drugih država članica Unije. „Nije dobro, a što se počesto događa u našem javnom prostoru, govoriti kako poljoprivrednici ne bi trebali ostvarivati ova prava jer podaci pokazuju da bi bez potpora, poljoprivredna proizvodnja bila u izuzetno teškoj situaciji“, upozorila je Petir. Ovim Zakonom uveden je pojam uvjetovanosti, koji se odnosi na skup pravila koje poljoprivrednici moraju ispuniti kao preduvjet za stjecanje izravne potpore, te se propisuje kontrola provedbe pravila uvjetovanosti.

Na razini Europske unije izmijenjen je pravni okvir kojim se uređuje provedba Zajedničke poljoprivredne politike u razdoblju od 2023. do 2027. godine kao i pravni okvir kojim se uređuje ekološka proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda te će se ovim izmjenama, važeće odredbe Zakona o poljoprivredi uskladiti s odredbama akata Europske unije.

Petir je rekla kako do 2027. na raspolaganju hrvatskoj poljoprivredi stoje sredstva veća od pet milijardi eura. U Strategiji razvoja hrvatske poljoprivrede do 2030., kao i Nacionalnim strateškim planom u okviru Zajedničke poljoprivredne politike kojeg je nedavno Europska komisija odobrila, postavljeni su ciljevi koji se odnose na povećanje produktivnosti i otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene, jačanje konkurentnosti, poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te obnovu ruralnih gospodarstava i unapređenje uvjeta života u ruralnim područjima.

„Sve to trebalo bi potaknuti poljoprivrednike na stvaranje proizvoda s dodanom vrijednošću i  ruralna područja učiniti privlačnima za život za sadašnje, ali i za nove stanovnike sela. Potrebno je dodatno poticati korištenje novih tehnika i tehnologija u poljoprivrednoj proizvodnji, digitalizaciju poljoprivrede i generacijsku obnovu poljoprivrednih gospodarstava. Također, da bi ljudi ostali živjeti na selu, potrebno im je osigurati adekvatnu društvenu, socijalnu i komunlanu infrastrukturu i time stvoriti preduvjete da naša sela budu pametna“, rekla je Petir i upozorila kako je za realizaciju ovih ciljeva nužno otkloniti mnogobrojne administrativne, tehničke i druge prepreke koje stoje na putu transformaciji hrvatske poljoprivrede i ostanku ljudi na hrvatskom selu.

Podaci jasno pokazuju da postoje prilike za rast koje se mogu ostvariti povećanjem količine i podizanjem kvalitete proizvoda, učinkovitijim povezivanjem primarne proizvodnje s prehrambeno-prerađivačkom industrijom i jačanjem pristupa tržištu, posebno u segmentima tržišta svježe hrane i visokokvalitetnih proizvoda.

„Zato smatram da je ovaj Zakon prilika da se njime propiše kvaliteta hrvatskih poljoprivrednih proizvoda i time osigura njihovo bolje pozicioniranje u odnosu na proizvode koji stižu na naše tržište iz drugih država, čime se ujedno iskazuje i briga za naše potrošače. Treba imati u vidu da su države članice razvile neke svoje modele i mehanizme kojima podupiru svoju domaću poljoprivrednu proizvodnju i stabiliziraju je uslijed poremećaja na tržištu. Konkurentnost domaćih proizvoda nad onima koji stižu iz drugih država osiguravaju dobro osmišljenim zakonima i strogim kontrolama, ali i političkim dijalogom s otkupljivačima i trgovačkim lancima, različitim potporama industriji, neki tvrde i skrivenim potporama poljoprivrednicima, te propisivanjem kvalitete proizvoda čime daju prednost svom domaćem proizvodu, i sve dok ga imaju dovoljno, nema uvoza iz drugih država“, rekla je Petir.

Kako bi se osigurala veća transparentnost provjere organoleptičkih svojstava djevičanskih maslinovih ulja, trenutno važeće odredbe Zakona o poljoprivredi detaljnije i jasnije se propisuju. Provjere organoleptičkih svojstava djevičanskih maslinovih ulja, radi službenih kontrola na tržištu i radi samokontrola proizvođača, provodit će ovlašteni službeni paneli koji će se temeljem rješenja o ovlaštenju upisivati u Upisnik ovlaštenih panela za senzorsku analizu djevičanskih maslinovih ulja. Osim maslinovih ulja i med se najviše patvori, stoga je Petir  stava da do drugog čitanja treba propisati i kvalitetu meda, ali i ostalih poljoprivrednih proizvoda.

Hrvatski poljoprivrednici su uglavnom mali i karakterizira ih fragmentirana proizvodnja usmjerena na proizvode niske vrijednosti te pretežito sudjeluju u kratkim vrijednosnim lancima. Proizvodi neujednačene kvalitete i veći troškovi poslovanja dodatno slabe njihov pregovarački položaj te je za njegovo jačanje u odnosu na prerađivačku industriju, koja je vrlo koncentrirana, nužno povećati razinu udruživanja poljoprivrednih proizvođača. Udruživanje poljoprivrednih proizvođača moglo bi potaknuti ulaganja u izgradnju kapaciteta za skladištenje i pakiranje proizvoda te razvoj distribucijskih kapaciteta za rashlađene proizvode. Imamo primjere susjednih država u kojima se poljoprivrednici bave proizvodnjom hrane, a proizvođačke organizacije ili zadruge poljoprivrednika preuzimaju na sebe logistiku u distribuciji proizvoda.

Izmjenama ovog Zakona, omogućit će se proizvođačkim organizacijama koje su osnovane na temelju Zakona o udrugama  promjena pravnog oblika kako bi mogle sudjelovati u programima i mjerama koje proizlaze iz provedbe zajedničke poljoprivredne politike Europske unije i koristiti potpore iz fondova Europske unije. Prijedlogom ovog zakona propisuje se i to da se svakoj proizvođačkoj organizaciji, udruženju proizvođačkih organizacija i sektorskoj organizaciji pri upisu u Upisnik proizvođačkih organizacija dodjeljuje identifikacijski broj, a jasnije će se urediti odredbe vezane uz provedbu operativnih programa proizvođačkih organizacija i omogućit će se proizvođačkim organizacijama, udruženjima proizvođačkih organizacija i sektorskim organizacijama proširenje pravila za određivanje razine reprezentativnosti kao i financiranje njihovih operativnih programa iz operativnih fondova.

„Imajući u vidu da su u Hrvatskoj do sada registrirane svega 23 proizvođačke organizacije, a da nema niti jedne južno od Karlovca, te da u sektorima proizvodnje vina i meda proizvođačke organizacije nisu zaživjele, potrebno je procedure osnivanja i zahtjeve koje se u administrativnom smislu stavljaju pred proizvođačke organizacije, učiniti fleksibilnijima“, rekla je Petir.

Kako bi se ispunila obveza izvješćivanja Europske komisije, ovim se zakonom jasnije propisuje obveza upisa u Evidenciju pčelara i pčelinjaka i dostava podataka o broju košnica spremnih za prezimljavanje na državnom području Republike Hrvatske, proizvodnji i troškovima proizvodnje meda te o cijenama meda, a za posjednike zaliha žitarica, uljarica i proizvoda od uljarica propisuje se obveza upisa u Upisnik posjednika zaliha žitarica, uljarica i proizvoda od uljarica.

„Ovim se Zakonom uspostavljaju sektorske intervencije u sektoru voća i povrća, vina i pčelarstva, čime se ovim zadnjim, ustvari zamjenjuje Nacionalni pčelarski program, te ovim putem želimo skrenuti pažnju kako je takvu sektorsku intervenciju važno usmjeriti prema vrednovanju oprašivačke uloge pčela u proizvodnji hrane i očuvanju biološke raznolikosti i uvesti potporu po pčelinjoj zajednici“, itaknula je Petir.

Ovim nactom Zakona modificiran je i obuhvat tema o kojima savjetodavna služba savjetuje poljoprivrednike, te osim javne, taj posao može obavljati i privatna savjetodavna služba. „Kako se pred poljoprivrednike stalno stavljaju novi zahtjevi koje moraju ispuniti, stava sam da javnu savjetodavnu službu treba osnažiti i kapacitirati te omogućiti i financiranje privatne savjetodavne službe iz mjera ruralnog razvoja kako bi bili adekvatna podrška našim poljoprivrednicima u izazovima koji su pred njima“, zaključila je Petir.