Mali poljoprivrednici ne moraju sjeme certificirati i dorađivati | Marijana Petir

Premda je Ministarstvo poljoprivrede više puta naglasilo kako intencija Zakona o sjemenu nije onemogućavanje malih proizvođača da za potrebe proizvodnje hrane obavljaju sjetvu sjemena iz vlastitog uzgoja od materijala sorti koje nisu registrirane, niti ih ovaj Zakon želi ograničiti u stavljanju plodova na tržište dobivenih od tih sorti, taj je prijedlog zakona danas u Hrvatskom saboru izazvao burnu raspravu.

„Obzirom na dvojaka tumačenja koja se pojavljuju u javnom prostoru, stava sam da članak 16. Zakona o sjemenu treba nomotehnički urediti kako bi bilo jasno da su mali proizvođači izuzeti od obveze certificiranja i dorade sjemena, kao što su zakonom jasno propisana izuzeća za „čuvane sorte“, autohtone i tradicijske sorte, kao i ekološke proizvođače sjemena“, rekla je Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu. Ona je istaknula da u Zakonu trebamo postići jasnoću kako bi potvrdili naše opredjeljenje da želimo Zakon čija će primjena podržati gensku raznolikost tradicijskih poljoprivrednih sorti, opstanak malih obiteljskih gospodarstava i život u ruralnim područjima. „Sjeme koje smo naslijedili od svojih djedova i baka ili dobili kroz razmjene s drugim proizvođačima ne bi trebalo prolaziti postupak certificiranja i dorade ako se koristi za vlastite potrebe. Zato je važno izuzeće od obveze certificiranja i dorade sjemena za mala gospodarstva jasno i nedvosmisleno propisati Zakonom“, rekla je Petir

Isto je u skladu i sa europskom regulativom koja propisuje da za sjetvu na vlastitom gospodarstvu, poljoprivrednici mogu koristiti proizvod žetve koji su dobili sijanjem na vlastitom gospodarstvu (sjeme sačuvano na farmi), što vrijedi za sve sorte koje nisu zaštićene pravima intelektualnog vlasništva (prava na biljne sorte). Što se tiče zaštićenih sorti, može se koristiti sjeme sačuvano na farmi onih sorata koji se spominju u Uredbi o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice, no nositeljima prava na biljne sorte mora se za to isplatiti naknada, uz izuzeće malih poljoprivrednih proizvođača koji ne moraju plaćati takvu naknadu.

Drugo otvoreno pitanje u Zakonu o sjemenu odnosi se na doradu sjemena. Upravo se doradom sjemena sprječavan širenje biljnih bolesti, štetnih ne samo za biljne vrste već i za čovjeka, životinje, i tlo zbog pojave korova.  „U člancima 17. i 11. koji se odnose na doradu sjemena i obveze dorađivača potrebno je postići fleksibilnost kako bi dorada svima bila dostupna i kako ne bi nastali troškovi koji će u konačnici poskupjeti proizvodnju hrane. Ne smije nam biti nevažno hoćemo li proizvesti dovoljno hrane po pristupačnim cijenama za naše građane i tako smanjiti prehrambenu ovisnost o uvozu. Također nam ne smije biti nevažno kakvo sjeme sijemo“,  istaknula je Petir.

Ona predlaže da se poljoprivrednim  gospodarstvima omogući da sama dorađuju sjeme i vode evidenciju, te podatke o doradi dostavljaju nadležnim tijelima. Takvu mogućnost daje nam i europska Uredba o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice. Ako poljoprivrednici prolaze obuku za korištenje pesticida i herbicida onda mogu proći obuku i za baratanje s fungicidima, pojasnila je.

„Vjerujem i da ono što se odnosi na pšenicu, nije potrebno primjenjivati na povrtlarsko sjeme i krumpir i zato smatram da Ministarstvo treba razjasniti nejasnoće, kako se ne bi dogodilo da ove izmjene rezultiraju novim obvezama i rastom cijene sjemena i hrane. Vidjeli smo već na primjeru soje da je 1 kg koštao 2,5 kune prije certificiranja,  a nakon toga cijena je narasla na 7 kuna. Ako ne sijete certificiranu soju, nemate pravo na potporu. Isto će se dogoditi i s ostalim sjemenom ukoliko zakon ne bude jasan i nedvosmislen, te ukoliko se ne definiraju pravila“, istaknula je Petir.

Podsjetila je kako se predloženim izmjenama planira donošenje Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora kojim će se definirati detaljne aktivnosti vezane uz očuvanje autohtonih i tradicionalnih sorti i pohrana u banku biljnih gena.  Zakon će omogućiti i donošenje nacionalnih sortnih lista za poljoprivredni reprodukcijski materijal koji će se moći tržiti samo na području Republike Hrvatske, a što će po pojednostavljenoj proceduri omogućiti vraćanje u proizvodnju i stavljanje na tržište autohtonih sorti pohranjenih u banku biljnih gena. Kako poljoprivrednici imaju ključnu ulogu u jačanju našeg nacionalnog suvereniteta kroz stvaranje prehrambene sigurnosti, s njima u suradnji potrebno je kreirati zakone i osmišljavati mjere za očuvanje i zaštitu sjemena, proizvodnju hrane i revitalizaciju ruralnog prostora.

„Spominjanje GMO sjemena i sadnog materijala u prijedlogu izmjena Zakona smatram potpuno nepotrebnim obzirom da je Hrvatska zemlja slobodna od GMO-a i kod nas je zabranjena sjetva GMO sjemena, te bi upravo takva formulacija trebala pisati u Zakonu“, zaključila je Petir.