Obilježena 445. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog i 31. obljetnica Međunarodnog priznanja Hrvatske | Marijana Petir

Zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir poklonila se je žrtvi hrvatskih branitelja u Gvozdanskom na XIII. tradicionalnom hodočašću održanom u nedjelju, 15. siječnja, povodom 445.obljetnice velejunačke obrane tog mjesta.

Petir je sudjelovala na sv.misi u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom koju je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem te više svećenika. U homiliji biskup Ćurić je govorio o životnoj važnosti i snazi zajedništva, rekavši da nam „zajedništva nisu tek na pomoć, neki usputni dodatak našem životu, nego se u njima ostvarujemo, i to svakoga časa, od početka našeg postojanja. Ona nas izgrađuju, osvjetljuju naše ljudsko dostojanstvo. Zato pred svakim čovjekom stoji neupitan poziv: biti brižan oko zajedništva, otvarati mu se; koliko je moguće više truditi se i nikad ne lomiti zajedništva.

Nakon sv.mise slijedio je mimohod u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog sve do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Zastupnica Petir zapalila je svijeću kod križa u počasat poginulim hrvatskim braniteljima te je rekla koliko simbolike ima u ovom danu i na ovom mjestu gdje se je stoljećima branila Hrvatska. “Obilježavamo 445.obljetnicu velejunačke obrane Gvozdanskog i 31. obljetnicu Međunarodnog priznanja Hrvatske, koja ne bi bila slobodna, suverena i samostalna da nije bilo hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.”, rekla je Marijana Petir i dodala kako je Gvozdansko. neispričana priča o hrvatskom junaštvu, kada su se malobrojni branitelji uspijevali dugo opirati nadiranju tadašnjeg Otomanskoga carstva i na kraju su skončali od gladi, studeni i dugotrajne borbe.

Petir je rekla da njihova hrabrost, ustrajnost i ljubav koja je zadivila čak i njihove neprijatelje, baš kao hrabrost, ustrajnost i ljubav hrvatskih branitelja, trebaju biti vrline koje ćemo njegovati u svakodnevnom životu i odnosu prema vlastitoj državi i narodu, zaključivši kako je ponosna jer pripada narodu koji nikada nije napadao i osvajao tuđe, već je samo branio svoje.