Petir organizirala okrugli stol u Hrvatskom saboru posvećen bl. Alojziju Stepincu - Marijana Petir

Nakon otvorenja izložbe U ljubavi prema hrvatskom narodu, u organizaciji zastupnice Marijane Petir, kojom je započelo  obilježavanje 25. obljetnice beatifikacije bl.Alojzija Stepinca u Hrvatskom saboru, slijedio je okrugli stol na kojem su govorili postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. dr, Juraj Batelja, dr.sc.Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, župnik Župe Krašić, vlč. Ivan Vučak i dr.sc.Davor Trbušić s Fakulteta hrvatskih studija. Prema riječima organizatorice, zastupnice Petir, okrugli stol imao je za cilj rasvijetliti kako je u crkvenom i društvenom kontekstu prihvaćen blaženi Alojzije Stepinac, sagledavajući njegov život i djelovanje (1898-.1960.), razdoblje od smrti do beatifikacije (1960.-1998.) i od beatifikacije do naših dana.

Mons.Juraju Batelji kao postulatoru bili su dostupni svi arhivi, čak i tajni Vatikanski arhiv. Istražujući arhive, Batelja ističe da je uočio da je ondašnja jugoslavenska komununistička vlast, gotovo arhive svih ministarstava nakrcala doslovno letcima i propagandama protiv blaženog Alojzija Stepinca. Iznio je šokantne poadatke o postupanju UDBA-e te je konstatirao da je Stepinac i živ i mrtav bio proganjan.

„Stepinac je bio lojalan građanin, on je poštivao zakonitu vlast, ali ono što nije mogao po svojoj službi i svojemu poslanju dopustiti, da budu ugrožena ljudska prava, da bude poniženo ljudsko dostojanstvo. Bio je borac za istinu, bio je borac u prilog života. Sva njegova nastojanja prema Hrvatskome saboru i prema vlastima bila su da se poštuje zdrav, prirodan odgoj djece, vjerski, a tako onda i intelektualni, da se sačuva obitelj kao temeljna zajednica društva, jednako tako i da društva budu uređena po načelima, koja je postavio vrhovni zakonodavac Bog“, istaknuo je Batelja.

Nadbiskup Stepinac jedan je od rijetkih istaknutih osoba koji su u njemačkom okruženju odvažno i odlučno osuđivali rasističku ideologiju i progone. On nije samo govorio već je i karitativno djelovao s drugim dobročiniteljima. Govoreći o spašavanju djece, Batelja je rekao: „Djeca u ratu nemaju naciju, nego imaju samo potrebu ljubavi i skrbi bližnjega“. Dodao je da je nadbiskup Stepinac, u okviru svojih moći i svoje službe, imao ispred sebe Caritas za pomaganje drugima, da se oslanjao na ženske zajednice i da im je povjeravao tu djecu, a poslije kolonizacijom te djece povjeravao ih na udomljavanje katoličkim obiteljima. „Brigom nadbiskupa Stepinca i uz pomoć i akciju Caritasa, spašeno je preko 27 tisuća ratne siročadi, imenom i prezimenom“, rekao je Batelja.

Komentirajući “Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu” koju je donio Hrvatski sabor 1992. godine i presudu protiv Stepinca koju je Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u cijelosti poništilo, izrazio je žaljenje što se u udžbenicima povijesti za učenike 4. razreda srednje škole djecu pogrešno uči da Stepinac nije rehabilitiran te je pozvao da se to izmijeni.

Batelja je govorio o čudima koja su se dogodila po zagovoru bl.Alojzija Stepinca, opisujući konkretne slučajeve.

Teolozi, koji su 1997. godine donosili konačni sud o tome može li se Stepinčev život i smrt smatrati mučeništvom, jednoglasno su zaključili da blaženi Alojzije Stepinac može biti »predočen Božjem narodu kao pravi mučenik Kristov«, što su na sjednici 1998. godine u Vatikanu potvrdili i oci kardinali i biskupi. Više od 40.000 stranica prikupljene dokumentacije i brojna svjedočanstva vjernika uslišanih na njegov zagovor vjerodostojan su svjedok njegove slave i junaštva.

Danas u historiografiji nailazimo na konstataciju da je zagrebački nadbiskup u vrijeme Drugoga svjetskog rata ‘kontroverzan’. Ta je tvrdnja neočekivana u svjetlu činjenice da su njegovi suvremenici, ugledni svjetski autoriteti, humanisti, čak komunistički vođe, isticali Stepinčevo djelovanje u vrijeme rata kao uzorno, dosljedno i nevjerojatno hrabro.

Dr. Jareb je rekao kako je Stepinac u novoj komunističkoj Jugoslaviji, zadržao svoj integritet, svoju neovisnost o režimu, a s vremenom je postao jedini, predstavnik otpora nametanju totalitarnog koncepta dominacije komunističke ideologije i u javnome životu, i postao je, kako se to tada govorilo, narodni neprijatelj i trebalo ga je progoniti i osuditi.

 “U nedostatku dokaza za svoje tvrdnje koje su trebale služiti osudi nadbiskupa Stepinca komunisti su se poslužili krivotvorinama i poluistinama koje su u javnosti trebale stvoriti dojam o tome kako su Nadbiskup i cijela Katolička Crkva u Hrvata ne samo podupirali nego i djelatno sudjelovali u počinjenu ustaških zločina”, rekao je dr.Jareb. Dodao je da je u tu svrhu u okrilju Agitpropa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske stvorena “zbirka dokumenata” pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, koju su sastavili književnici Joža Horvat i Zdenko Štambuk. Prema riječima dr.Jareba, “Dokumenti” iz tog uratka korišteni su na suđenju Nadbiskupu ujesen 1946., a imaju odjeka do danas u optužbama onih koji i dalje gledaju na blaženog Alojzija poput komunističkih tužitelja te godine.

“Svojevrsnu međunarodnu “slavu” doživio je lik nadbiskupa Stepinca polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća knjigom Carla Falconija o navodnoj šutnji Pija XII. U njemu je znatan prostor posvećen upravo Stepincu, kojega su komunističke vlasti osudile još 1946. godine, i to djelomice zbog navodne šutnje o zločinima”, ističe dr.Jareb. Zanimljivo je da je Falconi želio osobno u Zagrebu vidjeti dokumente o Stepinčevoj krivnji, što su komunističke vlasti iskoristile da bi tom piscu koji nije znao ni riječi hrvatskoga jezika podvalile frizirane i krivotvorene “dokumente” koji su ukazivali na Stepinčevu navodnu krivnju. Falconijeva je knjiga po izlasku, među ostalim i izdana na engleskom jeziku, desetljećima bila izvor podataka o navodnoj krivnji i Pija XII. i nadbiskupa Stepinca, a odjeka njezina utjecaja ima i danas.

Stepincem se posebno bave povjesničari i teolozi, no dr.sc.Davor Trbušić rekao je kako je Stepinčevo djelovanje zanimljivo i komunikolozima kao i svima koji analiziraju komunikaciju u javnom prostoru. „Neki od njih su jasnoća Stepinčeva govora, sposobnost da najkompleksnije teme artikulira na blizak i svima razumljiv način, korištenje stilskih figura koje poboljšavaju djelotvornost verbalne komunikacije te aktualnost tema o kojima je javno istupao. Stepinac je nedvojbeno koristio potencijal javne pisane i izgovorene riječi, a dominantne teme njegovih javnih istupa u razdoblju od 1941. do 1945. mogu se svesti na tri teme: besmislenost rata i njegove pogubne posljedice; uzaludnost pokušaja uspostave novih društvenih poredaka koji ne poštuju Božje zakone, te rasistička ideologija“, rekao je Trbušić i time ustvari demantirao sve one koji tvrde da je Stepinac šutio.

Kada je riječ o odnosu medija tadašnjeg doba prema Stepinčevim javnim istupima, Trbušić ističe da je cenzura ovisila o temi njegova istupa, što je najviše bilo vidljivo u slučajevima kada bi Stepinac osudio rasističku ideologiju. Kasnije u Jugoslaviji, propaganda protiv Stepinca bila je puno otvorenija i kreativnija. „Profesor Anić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u svom je istraživanju zaključio kako je u 500 dana u četirima najtiražnijim listovima objavljeno 1500 propagandnih tekstova protiv Stepinca i njegovih suradnika. Dakle, računica je jednostavna – gotovo tri teksta dnevno“, rekao je Trbušić.

U suvremenom medijskom prostoru, Stepinac je, kao i ostale crkvene teme, prema mišljenju dr.Trbušića više ignoriran, nego što je cenzuriran. „Razloge za to treba potražiti u činjenici da se danas nalazimo u eri kvantitativnog novinarstva, tj. novinarstva vođenom metrikama gdje vijest ima komercijalnu vrijednost, a publika su kupci. Posljedično tomu, crkvene teme nisu zanimljive, osim ako je riječ o nekoj vijesti koja zadovoljava kriterij iznenađenja, negativizma ili sukoba. S druge pak strane, kada su takve teme u pitanju, sugovornici iz Crkve i vjernici laici trebaju proaktivnije djelovati. Takve teme uvijek netko drugi potencira pa smo osuđeni djelovati reaktivno, gotovo uvijek iz obrambenih pozicija“, zaključio je Trbušić.

Vlč. Vučak koji je 6 godina  upravitelj župe u Krašiću rekao je da je čuo puno lijepih anegdota o bl. Alojziju Stepincu od vjernika koji su kao djeca imali priliku susretati kardinala Stepinca te da su ljudi u zanosu i oduševljenju doslovce pričali kada bi sreli Stepinca „Svetac je među nama“. Ispričao je niz anegdota kako su Krašićanci doživljavali i opisivali Stepinca pa je tako ispričao da dok je nadbiskup Stepinac išao u duge šetnje sa župnikom Vranekovićem, djeca su govorila „Brzo, brzo, ide Isus s bombonima“.

Vlč. Vučak rekao je kako je Krašić zbog bl.Stepinca danas mjesto okupljanja te da bi volio da Krašić postane svetište i duhovna oaza, no da Krašić nema infrastrulkturu za ozbiljniji razvoj vjerskog turizma obzirom da već sada imaju godišnje oko 50 000 hodočasnika, a nemaju smještajnih kapaciteta te u tom smislu očekuje podršku i aktivnosti lokalnih i državnih vlasti. Pozvao je da svi zajedno nešto učinimo i pokrenemo se jer ‘Stepinac pripada cijelom hrvatskom narodu’.

Prošle godine je otvoren Spomen dom bl.Alojzija Stepinca u Krašiću te je vlč.Vučak na potpori zahvalio Vladi Republike Hrvatske koja je financijski pomogla njegovu obnovu. Vučak je rekao da Stepinac najviše govori sam o sebi i da je on čovjek koji je živio sveto evanđelje i dokaz je svima naam da se evanđelje može živjeti. „Ljudi su svaki dan doživljavali uz Alojzija Stepinca da je živi svetac među njima. Rasprava i iščekivanje kada će se Stepinca proglasii svetim doprinijelo je da se Stepinca bolje upozna i o njemi više govori“, rekao je vlč.Vučak.

Zastupnica Marijana Petir koja je organizirala i moderirala okrugli stol, rekla je da je bl.Alojzije Stepinac s pravom bio nazivan najvećim hrvatskim Samaritancem onoga vremena. „Djelovanjem iz čiste i nesebične ljubavi, ovaj hrabri blaženik bio je graditelj zajedništva kojemu i mi težimo i koje nam je toliko potrebno. Blaženi Alojzije svojim životom poručuje nam i potiče nas da ne uzmičemo jedni pred drugima, da se ne bojimo pružiti ruku pomirenja, ohrabrenja, sućuti i pomoći, nego da svakom čovjeku idemo ususret s ljubavlju“, zaključila je Petir.

Okrugli stol možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=O3Jn_dUtTFQ