Petir traži da se propiše rok koliko meso smije biti smrznuto | Marijana Petir

„Nije nam nevažno kakvu hranu jedemo  i je li ona zdravstveno ispravna ili se u njoj nalaze ostaci pesticida, antibiotika ili je kojim slučajem prisutna bakterija Escheria coli. Zato je važno da pravila budu jasna i svi standardi zadovoljeni ali da se i pred poljoprivredne proizvođače ne stavljaju zahtjevi koji su nerealni i koji u bitnom odstupaju od onog što se primjerice traži od poljoprivrednika u drugim državama članicama“, rekla je Marijana Petir u saborskoj raspravi o Zakonu o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu. Kako je Zakonom predviđena izmjena niza pravilnika u roku od dvije godine, ona je podsjetila na primjere dobre prakse koje treba imati u vidu kod izrade podzakonskih akata.

Petir je rekla kako nećemo smetnuti s uma da je već došlo do svojevrsne fleksibilizacije za subjekte za poslovanju s hranom, posebice za male klaonice, koji su ulaskom Hrvatske u EU nepravedno bile na udaru strogih pravila, što je dovelo do njihovog zatvaranja i do povećanja troškova poljoprivrednicima koji u pojedinim sredinama  nemaju tu uslugu dostupnu i moraju voziti svoju stoku po 50 i više kilometara. Petir se je založila da se u sredinama poput Banovine, Like, Gorskog kotara i Dalmatinske zagore osiguraju i pokretne klaonice te je izrazila nadu da će se prema najavama koje stižu iz resornog Ministarstva,  iz mjera Programa ruralnog razvoja uskoro raspisati natječaj za opremanje malih klaonica i nabavu pokretnih.

Kako se jedna od Uredbi na koju se Zakon referira odnosi i na smrznutu hranu, Petir je apelirala da se napokon utvrdi i rok koliko hrana može biti smrznuta, posebice meso, da nam se ne bi događale nemile situacije u kojima naše nadležne službe pronalaze meso koje je smrznuto gotovo sedam godina. „Na selu su svinjokolje uvijek bile jednom godišnje i to je jedini razumni rok koliko neko meso može biti smrznuto. Opravdanje da EU nije propisala taj rok, za mene je tek izlika, jer moram reći da Njemcima, Belgijancima ili Francuzima niti ne pada na pamet da stave u promet meso koje potječe iz doba dinosaura“, slikovito je pojasnila Marijana Petir svoju incijativu.

 

Rekla je kako sustav međusobnog povjerenja koji prevladava među državama članicama u načelu funkcionira, no kada postoji opravdana sumnja da je hrana koja dolazi na naše tržište zdravstveno upitna, mi imamo pravo zaustaviti pošiljku i provjeriti je li sve u skladu sa standardima. „Osobno smatram da taj instrument trebamo koristiti češće kako nam se ne bi događalo da pošiljke piletine ili jaja zaražene salmonelom završe na tanjuru Hrvata“, rekla je Petir.

 

Ovaj Zakon omogućava donošenje nacionalnih odredbi za izravnu opskrbu malim količinama primarnih proizvoda na vlastitom gospodarstvu  kojima proizvođač opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji te objekt koji se bavi turizmom, a odnosi se i na jajomate, mljekomate, male klaonice, ribarnice, objekte za proizvodnju i punjenje meda i sabirališta divljači.

 

Petir je rekla kako te odredbe moraju biti prilagođene kako bi hrana što prije stigla od polja do stola te u tom smislu  je poljoprivrednim proizvođačima potrebno osigurati lakši plasman proizvoda do krajnjih potrošača na lokalnom tržištu.

Što je lanac opskrbe kraći, lakše je zadržati i istaknuti autentičnost i izvornost prehrambenih proizvoda u pogledu njihove kulturne prepoznatljivosti, tradicionalnih načina proizvodnje i podrijetla sastojaka.

„Poljoprivrednici koji se koriste kratkim lancima opskrbe ostvaruju na poljoprivrednom gospodarstvu, u prosjeku 8138 eura veću dodanu vrijednost od poljoprivrednika koji se oslanjaju na dulje lance opskrbe. Cilj nam treba biti brendirati i razviti sadržaje i priče koje odgovaraju kulinarskim ukusima i sklonostima odabranih potrošačkih segmenata, posebno gastro delicija. Razvoj ove vrste ponude podupirao bi povećana ulaganja u lokalne proizvode veće dodane vrijednosti, te bolju povezanost ruralnih područja s tržištem, pa time i poljoprivredu sa turizmom“, zaključila je Petir.