Podrška opstanku sektora šećera u Hrvatskoj | Marijana Petir

Predsjednica odbora za poljoprivredu Marijana Petir sazvala je tematsku sjednicu o stanju u sektoru šećera koja se je održala danas u Hrvatskom saboru. Petir je u uvodu istaknula kako se sektor proizvodnje šećera suočava s tržišnim izazovima uzrokovanim padom cijena na tržištu Europske Unije, rastom proizvodnje šećera kod najvećih svjetskih proizvođača, ali i trendom pada broja površina na kojima se u uzgaja šećerna repa, pa tako i poljoprivrednika koji se bave uzgojem šećerne repe u Republici Hrvatskoj.  „Ova situacija nije rezultat samo tržišnog poremećaja, ukidanja kvota i uvoza po dampinškim cijenama, već i dugogodišnjih politika vezanih uz proizvodnju i preradu šećerne repe, tj. proizvodnju šećera, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj, ali i globalnoj razini“, rekla je Petir naglasivši da je dobro da se o ovim elementima, počevši od ukupnih površina na kojima se u Republici Hrvatskoj uzgaja šećerna repa, broja poljoprivrednika koji se bave uzgojem šećerne repe, ukupnoj sirovinskoj osnovi šećerne repe na godišnjoj razini, potrebama i kapacitetima za preradu u hrvatskim šećeranama, otvoreno raspravlja. „Oni uključuju i uvjete za nastavak prerade i proizvodnje šećera u hrvatskim šećeranama, ali i ekonomsku  i tržišnu opravdanost  ove proizvodnje koja posljednjih mjeseci izaziva veliku pažnju javnosti a lomi se na leđima uposlenih u sektoru primarne proizvodnje i industrije šećera te neposredno i na županijama i ruralnim područjima u kojima je ova proizvodnja smještena imajući na umu činjenicu da je u modernizaciju tri proizvodna pogona u posljednjih 20 godina uloženo milijardu kuna te da su šećerane bili pokretači razvoja u Slavoniji“, istaknula je Petir.

„Ukupan broj šećerana koje posluju u Uniji smanjio se s 257 šećerana u 2001. godini, na 106 šećerana u 2012/13 godini“, uvodno je istaknuo Tugomir  Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede podsjetivši kako  je preko 5 milijardi eura europskih sredstava uloženo u restrukturiranje ovog sektora. Republika Hrvatska nije bila u prilici koristiti ova sredstva jer je tek 2013. postala članica EU, no nakon privih pojava nestabilnosti cijena šećera na hrvatskom tržištu, zalagali smo se za korištenje europskih interventnih sredstava koja bi pomogla opstanku sektora, ali i zadržavanje proizvodno vezanih plaćanja. „60 milijuna kuna osigurano je za proizvođače šećerne repe kroz nacionalni Program potpore proizvođačima, a novim izmjenama proizvodno vezanih plaćanja proizvođačima šećerne repe osigurane su potpore od 3 300 kn/ha uz 2500 kuna/ha koliko dobivaju kroz  izravna plaćanja. Kroz natječaje iz mjera Programa ruralnog razvoja dodatno je osigurano 80 milijuna kuna od kojih je u realizaciji preko 70 milijuna kuna kako bi se modernizirala proizvodnja. U ovoj proizvodnoj godini planira se proizvodnja šećerne repe na razini 11 000 hektara“, rekao je Majdak. Ministarstvo poljoprivrede radi na obnovi nacionalnog Programa potpora proizvođačima šećerne repe, dodatne potpore planiraju se i kroz agroekološke mjere Programa ruralnog razvoja, a obveznici investicijskih mjera prate se sustavom monitoringa. Dodatna potpora sektoru šećera dat će se i izmjenama Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Miroslav Božić, predstavnik Hrvatske industrije šećera podsjetio je kako su sve hrvatske Vlade od 1998. godine do danas podupirale održanje sektora.  „Republika Hrvatska ima znanje i kapacitete za proizvodnju i izvoz šećera, a prosječni prinosi narasli su na 75 tona po hektaru, a neki proizvođači proizveli su i do 100 tona šećerne repe.  Krizu su osjetile i države u okruženju, koje raspolažu većim poljoprivrednim površinama, a procjena je da jedan proizvodno-preradbeni pogon ide na 5,5 – 6 milijuna stanovnika“, rekao je Božić.  Istaknuo je i kako su svi primarni proizvođači plaćeni za svoju proizvodnju, a teret je podnijela industrija šećera.  Osvrnuo se i na sredstava koja Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju iz europskog modernizacijsko- inovacijskog fonda, ali i na važnost bilanciranja emisije CO2 kroz nacionalne mjere kojom bi se osigurala kružnost u proizvodnji i omogućile dodatne potpore sektoru. Ove aktivnosti već provode države u okruženju pa se potrebno usmjeriti prema njima.

Proizvođač šećerne repe, Željko Petrlić koji 20 godina posluje sa Sladoranom u Županji istaknuo je dobru suradnju s industrijom šećera i podsjetio na važnost šećerne repe u plodoredu, no i na potrebu velikih ulaganja, potrebnih znanja za uzgoj repe  i visoke rizičnosti poslovanja zbog klimatskih promjena.  Kako daljnji uzgoj utječe i na očuvanje ruralnih područja zbog broja osoba koja su u ovu proizvodnju uključene, mišljenja je kako bi  proizvodno vezane potpore i nacionalne potpore trebale  omogućiti konkurentnost sektora, a dodatnim mjerama iz Programa ruralnog razvoja potrebno je podržati ulaganja u nabavku specijalizirane mehanizacije i sustava navodnjavanja kao najvažnijeg elementa za povećanje sustava proizvodnje korijena šećerne repe.  Izrazio je nadu u nastavak rada šećerane u Županji.

„Prvi problem s kojim se suočavamo je očuvanje proizvodnje šećerne repe, a drugi je očuvanje, odnosno nastavak rada šećerne industrije. Treći problem povezan je s dampinškim i predatorskim cijenama ali i ignorantskim stavom Europske komisije spram ovog sektora na koji sam više puta upozoravala i tražila da se aktivira krizni fond za sektor šećera kao što je aktiviran za mlijeko nakon ukidanja kvota“, istaknula je Marijana Petir

Petir smatra kako je rasprava pokazala da moramo proizvoditi više sirovine, upitavši državnog tajnika, možemo li i hoćemo li povećati broj površina zasijanih šećernom repom kako bi zadovoljili hrvatske preradbene kapacitete i da li je to ekonomično s aspekta države koja mora u tu proizvodnju uložiti financijska sredstva. Spomenula je kako se ne radi samo o ekonomičnosti poslovanja šećerana, već i o problemu koji će nastupiti prestankom njihovog rada. „Treba izbjeći mogući kontraefekt čija bi cijena zbog zatvaranja šećerana i otpuštanja radnika, pa time i potrebne skrbi o njima, mogla biti veća od cijene dodatnog napora za nastavak rada“, istaknula je Petir.

Upozorila je i na postojanje damping i predatorskih cijena, koje dodatno narušavaju položaj  hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tržištu, a što se može iščitati i iz materijala koji je za sjednicu dostavila Hrvatska industrija šećera u kojem se spominju i cijene koje su do 50% niže od proizvodnih cijena.

„Nije do kraja jasno kako su druge države članice uspjele spriječiti dampinške cijene ne samo za šećer, već i za druge prehrambene proizvode a nama to nikako ne polazi za rukom. Znači li to da postoji problem u kontroli našeg tržišta, jer kako je nešto moguće u drugim državama članicama, a nije kod nas? Ovo je problem koji hitno treba riješiti jer u suprotnom nam bilo koji drugi oblik potpore neće biti dostatan“, istaknula je Petir i zatražila da se Zakonom definira da prodajna cijena poljoprivrednih proizvoda ne može biti niža od proizvođačke.

Podsjetila je i kako je sektor šećera u Hrvatskoj do ukidanja kvota bio glavni izvozni sektor u agraru s tri tvornice i više tisuća kooperanata, te kako je potrebno raditi na očuvanju proizvodnje šećera i osiguranju ponovne samodostatnosti u proizvodnji šećera. Istaknula je i kako Hrvatska nije imala nikakvu pomoć za restrukturiranje sektora proizvodnje šećera, koju pomoć u iznosu od 5,5 milijardi eura su koristile sve stare države članice i dio novih. „Aktualna situacija u sektoru šećera te cijena šećera u kombinaciji s vrlo niskim prinosima šećerne repe trebalo je nagnati Komisiju da koristi mjere koje su joj na raspolaganju u okviru ZPP-a i bilo je potrebno uvesti potporu privatnom skladištenju kada su cijene pale ispod cijene od 404 eura/t što je minimalni prag koji predstavlja “zdravlje sektora“, rekla je Petir te zatražila od Ministarstva poljoprivrede da u tom smislu komunicira s Europskom komisijom.