Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu - Marijana Petir

„Poljoprivrednici za nas osim što proizvode hranu, žive i rade na ruralnim područjima i osiguravaju opstanak tih područja, sprečavaju njegovu depopulaciju, čuvaju biološku raznolikost, ali i naš identitet kao naroda, pa je tu njihovu multifunkcionalnu ulogu potrebno prepoznati i vrednovati“, rekla je Marijana Petir u Hrvatskom saboru prilikom rasprave o Zakonu o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Upozorila je kako u Hrvatskoj 70% poljoprivrednika obrađuje manje od 5 ha poljoprivrednog zemljišta, a nositelji su uglavnom starije životne dobi – njih čak 40% stariji su od 65 godina, dok im je dohodak visoko ovisan o izravnim plaćanjima, te zato, kako je rekla, politikama koje donosimo i Zakonima koje predlažemo, moramo uzeti u obzir strukturu naše poljoprivrede i da ona uglavnom počiva na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Hrvatska je zato donijela poseban Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu 2018. godine, kako bi se regulirao pravni status obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Naime, iako su Strategijom poljoprivrede iz 2002. OPG-i bili prepoznati kao važan organizacijski oblik poljoprivrednika, u praksi su nailazili na probleme u poslovanju, primjerice u odnosu s poslovnim bankama, koje nisu priznavale OPG kao subjekt u poslovanju već jedino nositelja OPG-a kao fizičku osobu.

Cilj donošenja Zakona o OPG-u bio je definirati OPG kao prepoznatljiv i prihvaćen organizacijski oblik poljoprivrednika, u kojem se unutar obitelji obavlja gospodarska djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti sa svrhom ostvarivanja dohotka ili dobiti proizvodnjom i prodajom proizvoda ili pružanjem usluga na tržištu. Time bi se njihov status kao gospodarskog subjekta izjednačio s poljoprivrednicima koji su registrirani kao obrt ili kao trgovačko društvo.

OPG je definiran s obzirom na gospodarsku veličinu, koja iznosi najmanje 3.000 eura. Poljoprivrednici koji imaju gospodarsku veličinu manju od 3.000 eura smatraju se samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima te nisu predmet Zakona o OPG-u.

Status obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je područje koje nije regulirano na razini EU-a te u tom segmentu ne postoji potreba usklađivanja s EU zakonodavstvom, no praćenjem stanja i dosadašnje prakse u primjeni Zakona o OPG-u utvrđena je potreba normativnog unaprjeđenja pojedinih zakonskih rješenja.

Osnovno načelo Zakona o OPG-u je da jedna obitelj ima registriran jedan OPG. Međutim, predloženim izmjenama i dopunama uvaženi su realni slučajevi postojanja dva ili više kućanstava na istoj adresi koji žele osnovati OPG. Za njih je propisan uvjet da obavljanje poljoprivredne djelatnosti i korištenje proizvodnih resursa mora biti međusobno odvojeno i nepovezano. Isto tako, preciznije su propisane odredbe za zajednički OPG, odnosno za slučajeve kada osobe koje su obiteljski povezane, a ne žive u istom obiteljskom kućanstvu, žele zajednički obavljati djelatnost poljoprivrede.

Izmjenama i dopunama Zakona o OPG-u propisana je prodaja proizvoda OPG-a na daljinu putem interneta i uvjeti pod kojima se može obavljati ta trgovina. „Podsjetit ću da su se pojavom pandemije bolesti COVID 19 i zatvaranjem granica, potrošači više okrenuli prema lokalno proizvedenim, domaćih proizvodima, no popuštanjem mjera, taj je „hrvatski patriotizam“ popustio pa su se potrošači ponovo vratili navikama kupovine u velikim trgovačkim lancima u kojima domaći poljoprivredni proizvodi nisu zastupljeni u dostatnim količinama i to je ono što što želimo i moramo promijeniti“, rekla je Petir.

Ovim zakonom su predložene odredbe o dopunskim djelatnostima OPG-a, koje su do sada bio uređen samo Pravilnikom o Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zakon određuje tko može biti nositelj dopunske djelatnosti OPG-a, vrste dopunskih djelatnosti i uvjete koje OPG mora ispuniti da bi registrirao odabranu dopunsku djelatnost.

„Jedna od tih dopunskih djelatnosti jest pružanje ugostiteljskih i turiristčkih djelatnosti. Lokalno proizvedeni poljoprivredni proizvodi i hrana distribuirani kroz ponudu agroturizma i hotela pridonose doživljaju prepoznatljivosti destinacije. Ako je njihova dostupnost osigurana kroz kratke lance opskrbe hranom dodatno pridonosimo i zelenoj ambiciji“, istaknula je Petir i dodala da je ograničavajući faktor svakako količina i stalna dostupnost proizvoda u kratkim lancima opskrbe hranom, koja u Republici Hrvatskoj još uvijek nije u pravoj mjeri zaživjela, a za koju je važno i udruživanje poljoprivrednih proizvođača, zajednički nastup na tržištu i snažnije povezivanje sektora poljoprivrede i turizma.

„Zato pozivamo na kreiranje poticajnih mjera za poljoprivredni i turistički sektor i nagrađivanje poreznim olakšicama i potporama onih ugostitelja i hotelijera koji nude hrvatske poljoprivredne proizvode u svojoj ponudi. Turisti žele drugačiji doživljaj destinacije, žele osjetiti emociju, okuse, upoznati našu kulturu pa gastro turizam postaje sve značajnija sastavnica turizma i što prije to prepoznamo, to ćemo prije moći odgovoriti na ove izazove“, rekla je Petir.

U izmjenama ovog Zakona, u području prekršajnih mjera predloženo je propisivanje blažeg postupanja za slučajeve kada se utvrdi da su prekršaji počinjeni prvi puta, a za određenu skupinu prekršaja smanjena je visina novčane kazne. Nadalje, predložena je izmjena odredbe o zaštiti od ovrhe novčanih sredstava namijenjenih opskrbi hrane i druge skrbi za životinje. S obzirom na učestale i ubrzane promjene stanja na tržištu, primjereno je odrediti visinu ovih novčanih sredstava na godišnjoj razini odlukom Ministarstva poljoprivrede, a ne kako je do sada slučaj, samim Zakonom o OPG-u.

Ta je odredba važna i stoga, jer paralelno, moramo rješavati izazove s kojima se zbog pojave pandemije bolesti COVID-19, Ukrajinske krize, geopolitičkih kretanja, sigurnosti opskrbe hranom, trenda rasta cijena inputa u poljoprivrednoj proizvodnji, ali i tranzicije prema održivoj poljoprivredi, danas susreće hrvatska i europska poljoprivreda. Petir upozorava da bi bilo loše da naš odgovor na ovu krizu bude povećani uvoz poljoprivrednih proizvoda i mineralnih gnojiva te drugih inputa iz trećih zemalja, ili pak gašenje OPG-a umjesto okretanje vlastitoj samodostatnosti.

„Zato je važno preraspodijeliti potporu dohotku na male i srednje proizvođače, te mlade poljoprivrednike, kao i poticati pametni, otporni i diversificirani sektor poljoprivrede sa zajamčenom sigurnošću opskrbe hranom, većim ulaganjima u modernizaciju poljoprivrede kroz kombinaciju nepovratnih potpora i financijskih instrumenata“, istaknula je Petir.

Danas poljoprivreda i prehrambena industrija zajedno čine 6% ukupnog BDP-a Hrvatske. Procjena koja je iznijela Svjetska banka u dokumentu „Stanje sektora i analiza javnih izdataka za poljoprivredu i ruralni razvoj“ jest da 1 milijun kuna uloženih u ruralni razvoj utječe na otvaranje 9,39 radnih mjesta dok ulaganje 1 milijun kuna  u izravna plaćanja donosi 5,9 novih radnih mjesta.

„To znači da moramo strateški promišljati u koje ćemo projekte uložiti 5 milijardi eura koje imamo na raspolaganju za naredno proračunsko razdoblje,  kako bi dobili dodanu vrijednost iz tih ulaganja, oživjeli hrvatska sela, zadržali postojeće i privukli nove stanovnike sela te u poljoprivrednoj proizvodnji postigli produktivnost i konkurentnost“, zaključila je Petir.